Ćopavi Hamo

Objavljeno: 26.07.2020, 08:29h

Piše: Ibrahim ČIKIĆ

Hvala COVID-u što me pokrenu da sa drugom udarim u šetnju i tako obiđem staze i bogaze kuda decenijama nisam hodio. Uz put nailazimo na travom i šibljem zarasle a isto tako i asvaltom presvučene džade, lijepe kuće i prazna sela, pokojeg domaćina i staricu kako raduckaju nešto po bašči. U većini slučajeva, poslije pozdrava, svratimo na čašicu muhabeta, uz maštrafu izvorske vode i tursku kahvu sa rahatlokumom. Tako, prije neki dan, naiđosmo na kuću domaćina kome su četiri sina i pet šćeri prsli po dunjaluku. Obradova nam se kao najrođenijima i krenu priča.

„Čikiću, ispričati ću ti jedan istinit događaj koji se desio u susjednom selu prije sedamdeset i kusur godina. Helem, rahmetli Medo je imao taksirat ženu, na daleko poznatu po zulumu i poganom jeziku. Bila je takav belaj da je nesrećnik osijedio prije nego je ušao u tridesetu. Ali, na njegovu sreću, što od zla, zavisti i mahnite pameti, poslije dvadesetak godina braka Medovica se razbolje od nekakve nepoznate bolesti, pade na postelju i poslije godinu dana umrije. Nije tad bilo doktora kao danas da ustanove smrt, već se po ustaljenom običaju vrućeg mozga kopalo. I tako žene iz sela ogasališe (kupanje) Medovicu i staviše je na tabut. U tom vaktu, adet je bio da se tabut sa mejitom na ramenima nosi do groblja. Prilikom nošenja ljudi bi se mijenjali kako bi ravnomjerno podijelili sevape. Tako, u jedan vakat, priđe i Hamo da odmjeni jednog od nositelja i pošto je ćopao na jednu nogu spotače se i pade a skupa sa njime i rahmetlijka tresnu od zemlju. Skočiše ljudi da pomognu Hamu i zaboraviše na mejita. Nakon što su pomogli nesrećniku, pogledaju u pravcu tabuta, kad Medovica rukama trlja oči i glavu. Ko ti je tad znao za kliničku smrt moj Ibrahime“.

Ugledavši na mom licu nevjericu, udari me šakom po koljenu pa nastavi:

„Nedugo poslije ovog događaja, žena istinski umrije. Opet se iskupiše seljani u Medov dom. Prije nego je dženaza krenula, siromah Medo istupi ispred ljudi pa zavika koliko ga grlo nosi:“

„O ljudi, molim vas ovoga puta dobro vodite računa da se koji od vas slučajno ne spotakne pa da opet ona padne na zemlju.

***

I nas radnike i seljake SFRJ pogodi Medova sudbina, oženismo demokratiju i osijeđesmo. Čak nam se i djeca sijeda rađaju. Definitivno, posljednjih trideset godina život u novonastalim balkanskim mejit državicama uništenim ratovima i međusobnim svađama, kod MMF-a prezaduženih, opljačkanih od strane Udruženih zločinačkih organizacija legalno registrovanih kao političke partje je nepodnošljiv. Uvijek kada se spremimo da im klanjamo dženazu nađe se po neki ćopavi „Hamo“ koji se spotakne na njihove obmane i laži, i floskule o demokratiji, pravu i pravičnosti im progleda kroz prste i ubrizga im finansijsku inekciju, i tako im pomogne da opet opstanu.

Gospodine „Hamo“, nemoj ti više nositi „tabut“ kako se ne bi opet spotak’o. Pusti već jednom da balkanski režimi istinski umru i tako donesu dobro i vama i nama, kako bi buduće generacije mogle živjeti srećnije.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply