Od kada je Đukanović još 20. juna raspisao izbore, opozicija se nije oglašavala povodom toga, iako bi ista ona, poslije svakog njegovog intervjua ili konferencije za štampu, ekspresno reagovala polemišući sa njegovim stavovima. Na raspisavanje još jednih, lažnih izbora, u najneregularnijoj atmosferi do sada, opozicija nije reagovala, jer veoma dobro zna da na tim izborima, po dosadašnjim pravilima, bez novog izbornog zakonodavtsva i sa ovakvim „institucijama“, prosto nema šanse. Ona to, normalno, neće reći javno, jer njen prevashodni cilj je da ostane na političko sceni, prigrabi što više mandata i novca iz budžeta.  A Sporazum o budućnosti joj, poslije još jedne izborne blamaže, visi kao mač iznad vrata. Zato opozicija na zakazivanje izbora svo vrijeme „mudro ćuti“, čekajući da neka opoziciona partija prva obznani svoje učešće na njima, kao alibi za sopstveno učešće.

U toj atmosferi, najprija je Džemal Perović pokušao da organizuje još jedan zajednički sastanak opozicije. Iz najvećeg opozicionog saveza mu je rečeno da im posrednici za sastanak ne trebaju – što je legitimno. Zatim je pokušao SNP – neuspješno. URA je tu vidjela svoju šansu, kao jedina partija koja ima bar formalnu saradnju sa ostalom opozicijom, za razliku od svih drugih.

Na sastanku, čiji sam ishod unaprijed znao (dokaz su mi objave na fejsbuku), opozicija nije došla da nađe dogovor, već da targetira krivca za nesupjeh sastanka i jednog od krivica za još jedan poraz na „izborima“.

A „krivaca“ će biti više. U stvari, svako svakome će biti kriv, samo nijedna od partija u sebi neće nalaziti krivicu.

URA je, kao što rekoh, inicirala sastanak u cilju promovisanja sebe kao jedinog opozicionog subjekta koji može okupiti svu relevantnu opoziciju, iako je unaprijed znala da od dogovora ne može biti ništa. DF i Demokrate, kao najveći politički subjekti su se odazvali pozivu na sastanak – ne da bi našli kompromis i postigli dogovor – jer je on među njima nemoguć, već da bi se javnosti prikazali kako su na dogovor spremni. Taktika pregovaranja im je bila kako da nadmudere i optuže jedni druge za propast pregovora i, među opoziciono nastrojenim glasačima, preliju dio glasove na svoju stranu. Dakle, svi su u pregovore ušli zbog partijskog rejting, a ne istinskog dogovora.

Bečić je zadao prvi, lukav udarac, tražeći da na listama ne budu vječiti opozicionari, zahtjevom da se ne kandiduju na zajedničkoj listi oni poslanici koji imaju tri i više mandata, a kojih je poslanički klub DF-a pun. Medojević mu je odmah odgovorio iz tzv. Skupštine, još lukavije, da je DF za to da niko iz sadašnjeg saziva parlamenta ne bude na zajedničkoj listi. Normalno, DF i Medojević prije svega, bi se odrekao svega sem mandata,  ali su imali jaku odstupnicu: ako Demokrate taj zahtjev prihvate, broj  pripadajućih mandata će im biti rezervni kec u rukavu za miniranje dogovora. Onda URA pravi početničku grešku sa predlogom da na listi budu isključivo nestranačke ličnosti i dovodi sebe u situaciju da bude žrtveno jagnje za propast pregovora.

DF se polako i pametno izmiče iz te priče, a donekle prirodni saveznici – Demokrate i URA, kreću u javni, sveopšti rat, od koga korist imaju samo DPS i DF. Veoma pametno sa njihove strane!

No, sve da je dogovor mogao biti i bio postugnut i da se opozicija dogovorila o jednoj listi, opet bi u ovakvoj izbornoj atmosferi bila do nogu potučena. I ona to, ponavljam, zna. Naredni “izborni“ period će, pored ostalog, proteći u daljoj trci za pronalaženjem krivaca za predstojeći debakl opozicije. Partijski botovi, pogotovu najvećeg opozicionog saveza, već punom parom rade na tom zadatku. Jedan od krivaca će biti i „udbaški“ pokret Odupri se, zbog insistiranja na poštovanju Sporazuma, iako “pokret više ne podržava ni 20 ljudi“ – kako to kažu čelnici DF-a.

Kako sam ja lično „provjereni udbaš“, već danas, skoro dva mjeseca pred „izbore“, ako ne dođe do nekih dramatičnih obrta, mogu relativno precizno prognozirati njihov ishod.

Izlaznost će biti za 5 ili više procenata manja nego na dosadašnjim „izborima“, dakle negdje oko 60%. DPS će sa setelitima imati 46, možda čak i 48 mandata. Ako SDP pređe cenzus, Đukanović će ga uzeti u postizbornu koaliciju, a nova „krupna riba u borbi protiv korupcije i kriminala“, u tom slučaju, lako može postati lažni svjedok na sudu Brajović zvani Ramada.

Napomena: Ovu prognozu sam napravio na osnovu trenutnih podataka i informacija sa kojima Udba raspolaže.