Čini mi se da nema grada u Sndžaku da je kroz povijest imao više interesantnih osoba kao što je Bijelo Polje. I Nuna je jedan u nizu specifičnih čaršijskih likova. Vještinu džeparenja i sitnih krađa razradio je do perfekcije. Čak je i milicioneru uspio skinuti kaiš sa pantalona, a onda mu ga prodati, ubjedivši ga da je isti zaboravio kući.
Tako je bilo do devedesetih, ali kada su skakavci došli na vlast i sve pokrali, ostao je bez posla i počeo je isključivo od prijatelja u teškim momentima tražiti koji dinar kako bi kupio cigarete ili burek da utoli glad. Eh, i tako za vrijeme jednog predizbornog skupa jedinstvenog DPS, poslije krvavog raspada bivše nam domovine, na gradskom trgu gladan i bez cigareta potražio je kod nekolicine poznanika koji dinar, i pošto mu niko ne dade, podiže ruke prema nebu i plačljivim glasom zavapi:
„O Bože, ako te ima, pošalji mi deset maraka, krepah od gladi.“
Njegovu molbu ču pop, zavuče ruku u džep i pruži mu pet maraka. Nuna pogleda novčanicu, uze je okrenu lice prema nebu i kroz smijeh reče:
„Hvala ti o Bože, ali da te zamolim, nemoj mi više slati pare po ovim lopovima. Prošli put po gradonačelniku, sada po popu, nađi nekog poštenijeg od njih molim te.“
***
Lijep sunčan dan. Krenuo Hamo iz Lozne sa suprugom da ore njivu. Žena vodi volove a on zaturio plug na leđa. Taman kada je stigao na odredište, upita ga komšija:
„Kud si poš'o Hamo?“
Hamo zastade, okrenu se prema čovjeku i ljutitim glasom reče:
“U prkno, Suljo.“
Naredi ženi da okrene volove i vrati se kući.
***
Hoćemo li se konačno i mi zapitati i obratiti Bogu da nam pošalje poštenog „gradonačelnika i popa“ i hoćemo li imati „prijatelja“ da nas prije predstojećih izbora upita:
„Kud si krenuo čovječe?“
0 Comments