Online Crna Gora – jedna u nizu mjera NKT ili dio naše budućnosti?

Objavljeno: 26.05.2020, 13:09h

Nove nužde rađaju nove sile, pa je tako i izazov pandemije koju je uzrokovao novi korona virus naćerao Crnu Goru da kuražnije zagazi na digitalno polje (Ilustracija: Luka Petrušić)

Korona virus primorao nas je da brojne poslove i obaveze obavljamo digitalnim putem. Upoznali smo se sa načinima online obrazovanja i posla, a sve vrste komunikacija odvijale su se preko mreže. Ponekad se to moralo činiti u neprimjernim uslovima kao što su, na primjer, nestanak električne energije, “pad” interneta i slično. U razgovoru sa stručnjacima iz oblasti digitalne kulture i kompjuterske tehnologije, i sa studentima, portal PCNEN je pokušao da sazna da li je online Crna Gora dio našeg života u budućnosti ili, ipak, još uvijek nemamo uslova da komunikaciju u online prostoru prenesemo na viši nivo.

Kako je proteklo obrazovanje u doba Korone?

Doc. dr Vuk Vuković stručni je poznavalac digitalne kulture i novih medija a ujedno je i profesor na Fakultetu političkih nauka i Fakultetu dramskih umjetnosti. On kaže da su đaci i studenti, “uprkos osnovnoj i srednjoj školi, stekli dovoljno znanja i vještina da bi se obrazovali putem (novih) medija“. Napominje da je jedna od osnovnih funkcija medija edukativna i pita se žasto smo se toga sjetili tek u doba Korone.

Vuk Vuković: Susret sa virusom je, ustvari, i susret sa svim mogućnostima koje mediji pružaju, a posebno za edukaciju

„Javni servisi su u obavezi da ispunjavaju i tu svoju funkciju i to su uspješni činili prije nekoliko decenija, pa je pitanje zašto takvi sadržaji nisu dio programa i danas? Ili jesu – sporadično?“, još neka su od pitanja koja postavlja dr Vuković.

„Susret sa virusom je, ustvari, i susret sa svim mogućnostima koje mediji pružaju, a posebno za edukaciju. Čini mi se da se u toj priči mnogo bolje snalaze đaci i studenti, koji su znanja i vještine iz ‘novih medija’ sticali spontatno, nego dio nastavnog kadra – što samo govori o potrebi sistemskog obrazovanja iz oblasti medija za sve generacije, a ne samo najmlađe.“, kaže Vuković.

U organizaciji Digitalizuj.me smatraju da neočekivan i brz prelazak na online platforme za učenje nije bio baš najprijatnije iskustvo za mlade, jer nisu imali vremena da se na njih priviknu, posebno uz sve ostale izazove koje je donijela novonastala situacija. Iz tog razloga, Laboratorija inovacija za mlade “Kreaktivator” je pokrenula novi online program pod nazivom “Study Buddy”. Projekat pomaže mladima da pronađu osobu sa kojom mogu, nudeći međusobnu podršku, zajedno da rade domaće zadatke i kojoj mogu da postave pitanja u vezi sa bilo čime što im je ostalo nejasno, a tiče se školskog gradiva. Laboratorija inovacija za mlade “Kreaktivator” je inicijativa nastala pod okriljem UNICEF-a, finansirana od strane ING-a i podržana od Ministarstva prosvjete, a implementirana od strane Digitalizuj.Me.

Kako se stanovništvo Crne Gore snašlo u online prostoru?

Miloš Milošević: Logistička nije ni izdaleka mogla da prati korak sa eksponencijalno povećanom potražnjom, onog momenta kad su svi počeli online da naručuju, tako da je bilo dosta kašnjenja u isporukama

Na ovo pitanje daje odgovor Miloš Milošević koji se nalazi na čelu firme “Fleka”. On smatra da smo nespremno dočekali situaciju, ali su brzo iznjedreni razni elektronski servisi koji su poslužili da se život koliko-toliko organizuje: od online prodavnica, online nastave, video konferencijskih alatki, bankarskih servisa i slično – sve je moralo da postane (još više) digitalno.  „Svakako smo naučili da rad i život od kuće uz razne distrakcije nije jednostavan, da ovo nije bio lak period za familije sa malom đecom i da su svi na svoj način morali da se izbore sa izazovima koje je ova situacija donijela“, kaže Milošević.

Dodaje da smo se pomjerili ogroman broj koraka unaprijed, jer smo imali ubrzani kurs adaptacije na (isključivo) digitalni život.

U Digitalizuj.me ocjenjuju da su kompanije koje su se bavile softverskim razvojem dokazale da su sposobne da brzo reaguju i stvore rješenja koja ne zaostaju za onim što se radi bilo gdje u svijetu. Od #UčiDoma, preko platformi za ecommerce, online događaja i mnogih drugih stvari. Pokazalo se, kažu, da domaće kompanije imaju kvalitet koji može da se (ili se u velikoj mjeri već) izvozi u inostranstvo, dok domaći klijenti uvoze usluge iz inostranstva, jer postoji potcjenjivanje domaćih usluga zbog predrasuda prema kvalitetu crnogorskih kompanija.

Da li Crna Gora ima kapaciteta da online komunkaciju prenese na viši nivo?

Budući da smo svakodnevno svjedoci nestanka električne energije, prekida na internet mreži i sličnih problema, naše sagovornike smo pitali da li Crna Gora može da teži višem stepenu digitalizacije uprkos brojnim poteškoćama.

Dr Vuković kaže da je u 21. vijeku, odnosno 2020. godini, nedopustivo da razmišljamo o tome da li imamo struje ili vode, a to jeste jedan od problema koji nas muči s vremena na vrijeme. To je pitanje elementarne kulture danas, a posebno treba imati u vidu da nam tu struju niko ne poklanja, već naprotiv, žestoko naplaćuje – sa sve „gubicima na mreži“ za koje, kao krajnji korisnici, uopšte nismo krivi.

„Nisam siguran da će visina računa biti procentualno snižena za taj broj sati kada građani Crne Gore nisu imali struju. I dok god govorimo o tome imamo li struju, svaka priča o digitalizaciji, kao strategiji javne politike Crne Gore, je u domenu satire“, kaže Vuković.

Milošević smatra da onoga momenta kada servisi Države i lokalnih samouprava budu mahom digitalni, a građani svojim digitalnim identitetom budu pristupali svim servisima Države, to će biti prekretnica u percepciji digitalnih servisa.

„Situacija je pokazala da u Crnoj Gori postoji znanje, da je ‘ovđe to ne može’ samo populistička izjava, i da nemamo nikakvih prepreka da živimo ‘online život’ kao razvijene države Evrope“, ocjenjuje Milošević.

“Svi oni kojima je konekcija na internet kritična za funkcionisanje odavno znaju da moraju da imaju tzv redudantne linkove, narodski rečeno da su povezani na internet preko dva različita operatera”, podsjećaju iz Digitalizuj.me

Kakva je elektro-informatička infrastruktura Crne Gore?

U Digitalizuj.me ne uzimaju za zlo tehničke probleme koje smo osjećali povremeno i misle da je sve funkcionisalo u dovoljnoj mjeri da možemo da završimo planirano. Prethodna dva mjeseca smo “živjeli na mreži” 24 sata, bukvalno su telekomunikacioni operateri bilo podvrgnuti stres testu sa više aspekata. Masovno smo konzumirali filmove, a broj video sastanaka je značajno porastao. Sve je to uticalo da prenosimo nevjerovatne količine podataka preko infrastrukture koja vjerovatno nikada i nije bila projektovana za ovakav saobraćaj. Ali je izdržala, procjwenjuju u Digitalizuj.me

Oni napominju da problem nije infrastruktura već cijena koštanja usluga. “Zakup internet infrastrukture u Crnoj Gori za potrebe poslovanja (iznajmljene linije i fiksne IP adrese) je višestruko skuplji u odnosu na inostranstvo. I to jeste jedan od realnih problema koji usporavaju razvoj.”

Za Miloševića, informatička infrastruktura nije problematična, ali logistička jeste.

„Logistička nije ni izdaleka mogla da prati korak sa eksponencijalno povećanom potražnjom, onog momenta kad su svi počeli online da naručuju, tako da je bilo dosta kašnjenja u isporukama.“

On sugeriše da je kvalitetna logistička infrastruktura ključni segment kojem su potrebna ozbiljna ulaganja. Dostave moraju da budu brze, a vozila takva da poštuju standarde, i dovoljno raznovrsna da, kada je to potrebno, drže hranu i drugu kvarljivu robu na adekvatnoj temperaturi. Ozbiljna logistička infrastruktura će smanjiti potrebe za skupim, showroom prodavnicama i omogućiti i malim igračima da se bore na tržištu.

Dr Vuković kaže da sistem (oni koji odlučuju – vlade, ministarstva, opštine, provajderi… ) moraju da shvate da postoje zbog nas – bilo kao građana, bilo kao korisnika.  Javni interes, i usluge koje on podrazumjeva, moraju da budu prilagođeni našim životnim navikama i potrebama, a ne da mi moramo da se prilagođavamo sistemu. On se nada da je Korona pokazala da je sistem u mogućnosti da odgovori našim potreba: nije bilo redova, kao inače, informacije i dokumenta smo mogli da naručujemo i dobijamo e-mailom i elektronskim putem, sa ljekarima smo mogli da razgovaramo telefonom, javna administracija se pokazala sposobnom da nam odgovori na mnogobrojne upite bez potrebe da iz Herceg Novog dođemo do Podgorice da bismo dobili odgovor na protokolarno pitanje.

Vuković se pita i zašto ovakav način rada nije standard u redovnim društvenim okolnostima? Zašto moramo da, u nedogled, štampamo račune, čekamo u redovima, provjeravamo pečate i potpise; štampamo i popunjavamo formulare; ponizno proguravamo papiriće kroz otvore na šalterima u domovima zdravlja, opštinama, bankama, poštama… kada sve to možemo online?

Kako je digitalni svijet za doba Korone uticao ne preduzetnike u Crnoj Gori?

Mnoštvo domaćih firmi, butika, prodavnica i drugih poslovanje je prenijelo na online platforme. Neki su poslovali preko svojih sajtova a drugi preko društvenih mreža. Većina usluga se davala online putem a dobra prenosila kurirskom dostavom. Ljude u Digitalizuj.me smo pitali kako je ovo uticalo ne preduzetnike i da li će se neki biznisi potpuno preseliti na online platforme.

Našalili su se rekavši da su na digitalizaciju biznisa najviše uticali:

  1. a) CEO/izvršni direktor,

b)CTO/tehnički direktor,

c)COO/direktor operacija i

d)COVID-19.

Šalu na stranu, oni smatraju da, bilo da je javna administracija u pitanju ili privreda, ovaj virus je više uradio za digitalizaciju u nekoliko nedjelja nego svi planovi koji su bili na tapetu za sljedećih nekoliko godina.

Ono što se činilo nemogućim prije samo dva mjeseca, postalo moguće preko noći. Svi biznisi koji su shvatili da moraju usluge i proizvode ponuditi online i koji su se brzo transformisali, ostali su aktivni, mnogo važnije, postali su brendovi na koje možete da se oslonite i najtežim trenucima. Naravno, svi biznisi se nisu mogli transformisati.

Ono šta je evidentno, zbog dužine trajanja krize, naručivanje i kupovina preko društvenih mreža i interneta je danas postala standard, to je važna činjenica koju moramo da usvojimo kao promjenu u ponašanju mase, napominju ljudi iz Digitalizuj.me.

“Svi biznisi, bilo da su mali, bilo da su veliku, moraju da imaju ponudu izloženu na internetu u vidu veb sajta, pa ako imaju mogućnost da prodaju i to treba da implementiraju. Samo na taj način će ostati relevantni u budućnosti”.

Kako je to studirati online?

Studentski dani jedni su od najljepših. Najčešće ih simbolišu amfiteatfri fakulteta, kafe nakon predavanja i druženje sa kolegama. Ovog semsetra sve to je zamijenjeno predavanjima preko online platformi, i komunikacijom preko društvenih mreža. Neki studenti imali su i priliku da polažu kolokvijume online.

Jeleni Miličković sa Fakulteta političkih nauka telefon se polomio baš u vrijeme digitalne nastave. Ona kaže da joj to nije predstavljalo veliku prepreku jer je imala lap top, ali je ipak ostala uskraćena za informacije koje su se dijelile na Viber grupi smjera u kojoj su sve kolege. Te informacije su uglavnom bile termini predavanja, zadaci i slično. Ona kaže da je „većina profesora imala razumijevanja, mada je to nekako bilo očekivano zbog trenutka situacije”. Činjenica je da je student obavezan da posjeduje makar dva personalna elektronska uređaja kako bi mogao aktivno da prati online nastavu.

Na društvenoj mreži Twitter mladima u Crnoj Gori je privukla pažnju objava studentkinje koja se javno obratila Ministarstvu prosvete i ministru Damiru Šehoviću povodom problema koji ima.

Kao što njena objava kaže, za polaganje kolokvijuma potrebno je da ima makar dva uređaja, a budući da ne posjudje laptop upitala je nadležnje kako da odradi kolokvijum?

Miloš Milošević kaže da od pojave „pamentih“ telefona do danas, navike su se značajno mijenjale u korist ovih novih uređaja. „Taj iPhone koji se pojavio 2007 godine zauvijek je promijenio svijet i označio kraj ere PC-ja kao dominantnog uređaja za vezu sa svijetom“.

Milošević kaže da danas i u Crnoj Gori bilježimo da se najveći broj informacija prima putem pametnih telefona, a kada govorimo o informativno/zabavnom segmentu, preko 80% korisnika u Crnoj Gori konzumira sadržaj na ovaj način. „Samim tim broj uređaja više nije problem, jer nijesmo vezani za jedan računar u kući, već svako u kući ima svoje digitalno iskustvo“, kaže on.

Doba Korone je sigurno promijenilo naše privatne i poslovne navike. U potpunosti smo postali digitalno društvo. Korona je takođe postavila i brojna pitanja profesionlane i lične organizacije i funkcionisanja. Ono glavno pitanje postavljeno je u naslovu-da li je digitalna Crna Gora još jedna u nizu mjera NKT-a za prevenciju zaraze ili dio naše budućnosti?

Marija PEŠIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register