Za jelo se koriste mladi izdanci, mlade sočne stabljike, listovi i korijen biljke.

Bogat je mineralnim sastojcima (naročito gvožđem), vitaminima, prirodnim šećerima, naročito skrobom, organskim kiselinama i inulinom.

Upotrebljava se prijesan, kuvan, pržen ili osušen kao dodatak različitim jelima od povrća. Proljećni ili jesenji mladi izdanci nakon što izbiju iz zemlje (skupljeni u martu i aprilu ili u jesen) su mekani i mesnati. Oni sadrže 25-40% vitamina C i oko 11% karotina, malo sluzi, tanina i eteričnog ulja.

Mlade sočne stabljike (sijeku se prije nego biljka procvjeta) i peteljke lista ljušte se i koriste sirove u obliku salate, od njih se pripremaju čorbe, variva i pire ili se pohuju. Prije glavne pripreme mogu se prokuvati. Stabljike se jedu i kao desert, prokuvane i ušećerene.

Korijen biljke se upotrebljava prijesan, kuvan, pržen ili osušen kao dodatak različitim jelima od povrća. Korijen ima 71 kaloriju, a u 100 g sadrži: 1,33 g bjelančevina, 0,47 g masti, 15,70 g ugljenih hidrata, oko 45% inulina (posebne vrste šećera), masnih kiselina, fosforne i taninske kiseline, drugih organiskih kiselina, masnog i etarskog ulja. Od svježeg korijena mogu da se pripremaju čorbe, varivo i pire. Dužim ukuvavanjem dobija se slatki sirup, pogodan u dijetalnoj ishrani.

Osušen korijen se može koristiti na razne načine. Napitak sličan kafi priprema se od pečenog i samljevenog korijena čička. Može biti i dobra zamjena za krompir jer sadrži mnogo skroba. Osušen i samljeven koristi se kao dodatak ražanom ili pšeničnom brašnu za pripremu hljeba, raznih peciva i poslastica.

Bere se u avgustu i septembru. Organizmu daje snažnu energiju i djeluje okrepljujuće. Slaže se dobro sa ostalim korjenastim povrćem, žitaricama i mahunarkama. Pečen i mljeven koristi se kao zamjena za kafu. U zimskim mjesecima se konzerviše mariniranjem ili sušenjem. Koristi se u dijetalnoj ishrani kao ukusno povrće. (Izvor: bezgluten.net)