Bolji smo nakon korone

Objavljeno: 21.05.2020, 17:42h

Dr Biljana Maslovarić, sociološkinja i profesorica na Filozofskom fakultetu u Nikšiću: Konačno vidimo ljudsku solidarnost i kapacitete za promjenu, jer postoji kooperativni suživot,  život svih nas

“Za dva mjeseca desile su se izuzetne stvari: one lijepe, koje su me učinile vrlo ponosnom što živim u Crnoj Gori, a sa druge strane bilo je i mnogo grešaka koje su uočene u našoj državi tokom ovog perioda”, kaže sociološkinja Biljana Maslovarić u razgovoru za PCNEN, fokusiran na mlade u periodu epidemije, odnosno pandemije virusa korona.

Biljana kaže da se mora uzeti u obzir to da, u kolektivnoj psihozi tj. pandemiji, ‘niko nije pošteđen’. “U porodičnom ambijentu mladima treba mnogo toga: da budu uključeni u donošenje odluka, da im se da sloboda i sa njima održi kontinuirana otvorena komunikacija”.

S obzirom na to da postoje porodice u kojima fale ovakvi odnosi, Biljana kaže da je normalno da mladi odreaguju ‘buntom, ali i potpunim predavanjem i odustajanjem’.

“Važno je da roditelji zapamte da djeca i mladi ne znaju šta znači biti odrastao, ali odrasli znaju šta znači biti dijete i mlad čovjek. Dovoljno je da roditelji izgrade odnos i komunikaciju punu povjerenja i tako će pomoći svojoj djeci”, objašnjava Biljana.

Ona napominje da “što su neka društva ‘nedemokratskija’, to je i izolacija manjina veća”, kao i da mladi ljudi “mogu da prepoznaju sve oblike opresije koje su se dešavale u našem društvu”.

“Bolji smo postali nakon korone i uopšte ove priče. A to je momenat kada kolektiv iz najvećih patnji i muke biva bolji, povezaniji, uljuđeniji. Konačno vidimo ljudsku solidarnost i kapacitete za promjenu, jer postoji kooperativni suživot,  život svih nas”, kaže Biljana.

Ona kaže da su studenti i studentkinje dobro snašli pri korišćenju onlajn platformi za učenje, i da je od njih dobila pomoć da usavrši svoja znanja koja se tiču digitalne pismenosti, “tako da je to bio jedan međugeneracijski akademski ples”.

“Nisam osjetila nikakav generacijski jaz između mene i njih, pa čak ni jaz u iskustvima. Samo jako zrele i integrisane osobe imaju izgrađen empatski kapacitet i etičku orijentaciju”, kaže Biljana, dodajući da “ova energija i solidarnost još uvijek na neki način traju”.

Ona napominje da su mladi ljudi koji su se vratili iz inostranstva u Crnu Goru za vrijeme pandemije “unijeli lijepu energiju čak i u ovoj teškoj situaciji”.

“Sretna sam zbog demokratskih kapaciteta mladih ljudi koji mogu da prepoznaju sve oblike opresije koje su se dešavale u našem društvu”, kaže Biljana i izdvaja reakciju mladih na skandal sa objavljivanjem spiskova osoba kojima je, zbog sumnje da su zaraženi, određen karantin.

“To je meni indikator da smo već uveliko zakoračili u novi demokratski ciklus, a to je da bolje razumijemo opšte mjesto – da ništa više neće biti isto prije ni poslije koronavirusa”, zaključila je Biljana.

***

“Navikli smo na selektivnu pravdu, jer smo to i dozvolili”

Lazar Vulević, Nemanja Đukić, Jelena Vojinović

 

“Tužno je biti okružen ljudima koji mogu da trpe iste političare, iz vlasti i opozicije, već 30 godina. Ali ne mogu da izdrže dva mjeseca, a da ne popiju kafu u kafiću”, jezgrovito je sročio svoje viđenje situacije u Crnoj Gori za vrijeme pandemije Lazar Vulević, student iz Podgorice.

On je mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti ocijenio kao “rigorozne i nepravične za sve”, dodajući da je “nekom život majka, a nekome maćeha”.

“U Crnoj Gori je rastao medicinski patriotizam, gdje se ponosno pričalo kako smo jedina država bez osoba zaraženih koronavirusom. Ali koliko god da si ponosan na svoje građane, gubila se empatija za ostale stanovnike naše prelijepe planete”, kaže Lazar. Dodaje da smo “navikli na selektivnu pravdu i selektivne mogućnosti jer smo to i dozvolili”

Lazar otkriva da ga samo želja za promjenama zadržava u Crnoj Gori.

“Crna Gora je super država, ali u paralelnom univerzumu. Svi su zaposleni, jednaki pred zakonom, ekonomija je u stalnom porastu”, ironiše naš sagovornik. “Sve bi to lijepo zvučalo kad ne bismo živjeli u realnosti koja nam udari šamar i kaže ‘Śedi đe si, ni za đe si nijesi’. A nijesam, dabome, ja sam više za neko mjesto gdje će ljudi da me posmatraju kao živo biće koje može doprinijeti zajednici”.

On svima koji su mu slični preporučuje “da bježe iz ove suverene ludnice ili neka ostanu da od nje napravimo konačno zemlju svih građana”. “Samo nemojte biti oni ljudi koji nemaju mišljenje o nečemu. To je gore nego imati loše razmišljanje”.

Jelena Vojinović studira u Beogradu, a za vrijeme pandemije je bila u Baru, gradu u kome je odrasla. Ona kaže da je cjelokupna situacija vezana za koronavirus uticala na sve njene planove: “od povratka u Beograd do šetnje pored mora”. “Osjećala sam se nervozno, anksiozno i bijesno zato što smo se svi zatvorili u kuću, zaglavljeni.”

“Kao neko ko posmatra situaciju sa strane, žalosno je vidjeti kako ni ova rješenja nisu mogla da se uvedu bez gaženja principa vladavine prava, slobode govora i demokratije. Što je još žalosnije, čini mi se da je dobar dio populacije isfetišizirao pojedine, meni, morbidne postupke, poput objavljivanja ličnih podataka ljudi u samoizolaciji”, kaže Nemanja Đukić, student master studija u Budimpešti.

Nemanja želi da gradi budućnost u svojoj državi, ali, “kao i svako ko ima iole mozga”, svjestan je “da postoje velike šanse da to bude neizvodljivo” za njega.

“Smatram da nijesam jedini koji ne želi da sav trud i rad na kraju bude sveden na mizernu platu. U tom slučaju ću poći kuda i ona ‘još jedna’ Crna Gora – u inostranstvo”, kaže Nemanja.

Sara KURGAŠ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register