Verica Maraš, partijska država i vladavina prava

Objavljeno: 15.05.2020, 07:44h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Dok se DPS i DF igraju „patriotskih“ predizbornih igara, kako bi digli rejtinge jedni drugima i kako ne bi mislili na ono što nas na jesen čeka (pisao sam već o tome što nas čeka) ja ću se baviti „banalnim temama“. Rata neće biti – ne plašite se. Sve je to dozirano kako i koliko treba. I biće tako stalno, jer, ponavljam, na jesen će pola Crne Gore biti gladno, u bukvalnom smislu te riječi. DPS-u je u toj situaciji ostalo jedino da igra na kartu odbrane države i crnogorstva, DF-u ugroženog srpstva. Pogledajte imovinske kartone onih koji vam brane ugroženo crnogorstvo i srpstvo, te koliko dugo „izgaraju“ u tim odbranama i – sve će vam biti jasno.

I opet će (manda-t), i opet će (manda-t), ako bude sreće (a biće – za njih).

Bojkotovati postojeću političku ponudu i lažne izbore nije samo stvar javno stavljenog potpisa, već elementarnog samopoštovanja, lične kulture, higijene na kraju krajeva. Toliko o tome za sada. Većina narednih tekstova će biti o bojkotu kao jedinom preostalom građanskom otporu splačinarskoj političkoj sceni: lažnim izborima, lažnim institucijama, fingiranoj demokratiji, lažnim kako pozicionim – tako opozicionim vođama i liderima.

Verica Maraš je večeras gostovala u emisiji „Načisto“. Neću komentarisati njen nastup u emisiji. Vi prosudite. Kada budete prosuđivali, imajte na umu da Verica Maraš može da javno izrekne laž a da ne trepne. Da, kada se uhvati u javno izrečenoj laži, može opet javno izreći: ili opasnu laž kojom demantuje samu sebe ili dovesti svoju firmu pred zatvaranje. U pravnoj državi, normalno, što mi nikada nijesmo bili i od čega smo svakim danom sve dalje i dalje.

Prije desetak godina sam krenuo na moju omiljenu rijeku, Cijevnu, na jedno od mojih omiljenih mjesta za kupanje koje se zove Kotliš. Plantaže su protivzakonito, žičanom ogradom i fizičkim obezbjeđenjem onemogućili prilaz rijeci Cijevni na tom mjestu, a Cijevna je javno dobro. Po zakonu niko nema pravo da zabrani prilaz javnom dobru, čak i u stuaciji ako je vlasnik zemljišta uz i oko javnog dobra. Tada sam napisao desetak prijava partijskoj Upravi za inspekcijske poslove, unaprijed znajući epilog prijava u partijskoj državi. Partijski kolega Verice Maraš – Božidar Vuksanović, sa kojim je sjeđela u Glavnom odboru državne partije, normalno, naložio je „svojoj“ inspekciji i inspektorima da zataškaju slučaj. Tako je u jednom nalazu, jedna od nekoliko inspekcija koje su zbog moje upornosti kao izašle na lice mjesta, utvrdila da tu nema nikakve ograde. Samo par dana kasnije, kamere TVCG su snimile ogradu „koje nema“ i koja zaprečava put do Cijevne u dužini od „samo“ 3 kilometra, u emisiji koja se bavila tom temom, mojim prijavama i odgovorima UZIP-a. Kakvih je tu sve odgovora bilo od strane UZIP-a, više je za neku rubriku „vjerovali ili ne“ nego za ozbiljan tekst.

U istoj emisiji direktorica Plantaža je javno ustvrdila kako je ograda podignuta po zakonu i na njihovom zemljištu. Kako naši novinari, ne samo tzv. Javnog servisa svaku temu istražuju površno, da bi eto napravili emisiju, tu su stali. Ja nijesam. Pošao sam sa kopijom plana o  vlasništvu Plantaža kojim je Verica javno mahala kao dokazom i koji je dostavila TVCG, u Upravu za nekretnine i tražio od njih tumačenje. Uvidom u katastarske knjige i isti taj plan utvrđeno je da sporna ograda nije podignuta na zemljištu Plantaža već na zemljištu Glavnog grada.

Suočena sa tom činjenicom, koju sam opet javno prezentovao, Verica Maraš javno demantuje samu sebe i izlazi sa tezom da ograda nije podignuta baš po zakonu, ali da su to morali uraditi radi bezbjednosti kupača, jer dok prskaju zasade ugrozili bi zdravlje građana koji koriste rijeku Cijevnu!

Dakle, Verica laže – da ne trepne. I to javno.

Izjavom da bi dok prskaju svoje vinograde i breske (udaljene minimalno 200 metara vazdušne linije od same rijeke) ugrozile zdravlje kupača, opet u nekoj pravnoj državi, istog momenta bi reagovale razne inspekcije, Agencija za zaštitu prirode prije svih, ali i milion ovih NVO što se kao bave zaštitom donacija tj. prirode. Institut za javno zdravlje na čelu sa Mugošom bi opet bio u fokusu, formiralo bi se NKT,  jer to znači da nas Plantaže bukvalno truju. Pokrenulo bi se i pitanje zatvaranje Plantaža zbog opasnosti po zdravlje ljudi, jer, kako premijer Marković voli da kaže „životi i zdravlje građana su preči od svega“. U pravnoj državi, ja bih podigao privatnu tužbu jer se godinama kupam na tom istom Kotlišu, prilazeći mu mnogo nepristupačnijim putem sa druge strane rijeke, i dobio milionsku odštetu. Jer, mene su onda, zajedno sa djetetom i makar stotinjak kupača, Plantaže u kontinuitetu i godinama trovale!

Tako bi, zbog ove izjave – ako je istinita i ako je Crna Gora pravna država, Plantaže moguće bile zatvorene, ili bi pošle u stečaj zbog milionskih odšteta koje bi morale platiti otrovanim građanima. Koliko je marketinški štetna takva izjava koju je javno izrekla menadžerka sa 8000.00 eura plate – da ne govorimo. Kakvi su to proizvodi Plantaža koji se iznose na tržište i koje konzumiramo, ako se pri njihovom prskanju ugrožava zdravlje ljudi udaljenih minimalno 200 metara od zone tretiranja?

Nepune dvije godine nakon ove epizode sa javno izrčenim lažima direktorice Maraš, te nalazima partijske inspekcije, postao sam odbornik kao nestranačka ličnost u Skupštini glavnog grada. Do prve radne sjednice na kojoj sam podnio ostavku jer nijesam htio da dajem legitimitet pokradenim izborima i izboru za gradonačelnika Podgorice nepismenog Slavoljuba Stijepovića (kako sam i obrazložio svoju ostavku), pozvan sam na nekoliko sastanaka i javnih rasprava. Na jednoj od njih, u organizaciji CGO, iznio sam problem sa nezakonito postavljenom ogradom Plantaža. Pred dvadesetak „uglednih“ panelista i novinara nekoliko redakcija, predsjednik Opštinskog odbora DPS-a je poslije mog izlaganja o navedenom problemu uzeo riječ i, javno, pred svima rekao, parafraziram: gospodine Šarkiću, pa što nijeste rekli za taj problem? Čim se završi ova tribina ja ću nazvati Vericu Maraš i problem će biti riješen.

Kao novi u politici bio sam ‘bezazeknut’. Nijesam vjerovao da čovjek javno, sa te funkcije, pred svima kaže kako će, umjesto institucija, DPS aparatčici telefonskim pozivom između sebe riješiti problem,

Izlazeći sa te tribine priđe mi novinarka radija Slobodne Evrope, takođe ‘bezazeknuta’, i pita me: čuste li vi gospodine Šarkiću kako i na koji način oni riješavaju institucionalne probleme i vladavinu prava (to je bila tema skupa)?

Epilog:

Sporna tj. nezakonito postavljena ograda i dalje stoji, povezana je sa mostom na Cijevni prema Tuzima i, uz fizičko obezbjeđenje i dan danas protivzakonito se onemogućava građanima korišćenje lijeve obale rijeke Cijevne – javnog dobra, u dužini od 3 kilometra.

“Zato danas i svakoga dana zakon mora biti jednak za sve. Mi smo dužni da služimo svojoj državi, a ne tuđoj. To je obaveza svakog državnog organa i svake institucije za sprovođenje zakona. To je ustavna dužnost Vlade koju ćemo izvršiti”, premijer Marković.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply