Širom Evrope se koriste ili planiraju aplikacije kojima bi se pratili zaraženi i ljudi u karantinu. Rastu brige zbog zloupotreba, piše u autorskom tekstu za Dojče vele Dunja Mijatović, komesarka za ljudska prava Savjeta Evrope.

Ona ističe da je razumljivo što Vlade preduzimaju oštre mjere, s obzirom da je širom svijeta od posledica  korona virusa umrlo preko 200.000 ljudi, a više od polovine tog broja u Evropi.

Kako se, korak po korak, restrikcije povlače, smatra ona, odlučujuće postaje da neke zabrane ne traju duže nego što nalaže vanredno stanje.

„Tipičan primjer za ovo je nadzor građana. Digitalne alatke mogu da pomognu u suzbijanju zaraze, ali mogu biti i upotrijebljene protiv nas ukoliko nam zadiru u privatnost i suzbijaju mogućnost da učestvujemo u društvenom životu. Taj rizik je postao realnost u brojnim evropskim zemljama“, ističe Mijatović za DW.

Ona ukazuje i na to da je u Rusiji vlast posegla za kamerama koje prepoznaju lica kako bi sprovela mjere karantina, ali bez garancija da se ta tehnologija ne koristi u druge svrhe.

Dodaje i da u Azerbejdžanu građani putem SMS-a moraju da prijavljuju kuda se kreću kako bi ih policija nadzirala.

U Crnoj Gori je, pak, vlast objavila imena i adrese povratnika iz inostranstva koji bi trebalo da su u samoizolaciji.

Ona kaže i da u Poljskoj ljudi u karantinu više puta dnevno pomoću aplikacije moraju da potvrde gdje su. U suprotnom, reaguje policija i slijedi visoka novčana kazna.

Turska je najavila sličnu aplikaciju kojom bi kontrolisala gdje su osobe pozitivne na virus.

Londonski Gardijan je otkrio da u Velikoj Britaniji tehnološke firme koriste povjerljive podatke pacijenata u svrhe koje nisu bile predviđene.

To su, smatra Mijatović, tek pojedini primjeri za trend nadgledanja građana u Evropi koji su teško spojivi sa standardima zaštite podataka.

„Evropski sud za ljudska prava se doduše izjasnio da su određena ograničenja prava kao i prikupljanje ličnih podataka mogući u određenim vanrednim situacijama. Ali Sud je naglasio da države moraju postupati odmjereno i prikupljati podatke za tačno definisane svrhe. Takođe, upad u privatnu sferu mora biti prekinut čim razlog više ne postoji“, naglašava ona.

Ako vlasti ne poštuju ove granice, ističe Mijatović, rizikuju da ugroze naša prava, a da pri tome možda ne štite bolje naše zdravlje. Postoji mogućnost da izgube podršku javnosti koja je neophodna za državne napore na polju javnog zdravlja.