Hapšenja građana u prisustvu korone

Objavljeno: 24.04.2020, 07:10h

Trostruko više crnogorskih građana krivično je procesuirano zbog kršenja privremenih mjera  nego što ih je zvanično inficirano novim koronavirusom

“Uhapšeni jer su sjedjeli na klupi“, “Uhapšeni zbog boravka u drugom domaćinstvu“, “Uhapšeni zbog šetnje na brdu Gorici“, “Uhapšeni zbog vjeridbe“…

Ovi i slični naslovi bi prije samo par mjeseci asocirali na lažne vijesti, ali pojavom NKT-a u našim životima i stupanjem na snagu Vladinih mjera u borni protiv COVID 19, za koje dio javnosti  smatra da su i neustavne i nelogične, oni svjedoče o novoj crnogorskoj realnosti i svakodnevici.

Od proglašenja pandemije i uvođenja mjera pa do 16. aprila krivično je, zbog kršenja raznih zabrana, procesurano 925 građana, što je trostruko više od  broja slučajeva zaraze novim koronavirusom (315) do istog datuma.

Procesuirani građani se žale na okolnosti i uslove prilikom hapšenja, na brojne neregularnosti i nehumane uslove u prostorijama u kojima su bili pritvoreni. To su primijetili i u Savjetu za građansku kontrolu rada policije, i detaljno naveli u svojim izvještajima nakon posjeta CB Podgorica, CB Danilovgrad i CB Cetinje.

Zabrinutost Savjeta za građansku kontrolu policije

“Savjet je zabrinut zbog činjenice da od poslednje posjete, i javno predstavljenog izvještaja, nije urađeno gotovo ništa na unapređenju uslova pritvora. Posebno je zabrinjavajuće što se situacija epidemije zarazne bolesti dočekala u takvim uslovima.  Zbog zaštite interesa građana i ugleda države Crne Gore, Savjet je pozvao Vladu Crne Gore i Upravu za imovinu da bez daljnih odlaganja pristupe popravljanju stanja“, navedeno je u saopštenju Savjeta, u kome se nabrajaju nedostaci: mračne prostorije, neispravno osvetljenje, nedovoljno čisti madraci i bez odgovarajućih navlaka, nedovoljan broj ćebadi, nedostatak sapuna i sredstava za higijenu, jedan krevet za dvije osobe.

Među prvim hapšenjima koja su dospjela u medije, bilo je hapšenje osmorice mladića koji su se okupili u privatnoj kući u Kučima. Za taj prestup su kažnjeni sa po 1000 eura i dva mjeseca kućnog pritvora (“nanogica“).

“Oko 02:30 sata  posle ponoći, u nedelju ujutru, policija je pokucala na vrata i mi smo otvorili. Upisali su nas u njihovu svesku. Nakon toga komandir je komunicirao preko motorole i rekli su nam da će da nas vode u maricu. Maricom smo prebačeni u policijsku stanicu Preko Morače“, priča jedan od uhapšenih mladića.

Policija ih je otkrila prateći društvene mreže, na kojima su objavili fotografije.

“Bili su korektni, nisu nas maltretirali, ali što se zaštite tiče samo su komandir i inspektor nosili masku i rukavice, a ostali službenici nisu“, kaže naš sagovornik, koji ne želi da mu pominjemo ime.

Njih osmoro su naredna dva dana provela zajedno u istoj betonjerci, a drugi dan uveče su ih razdvojili – petoricu u jednu, a trojicu u drugu prostoriju.

“Tamo je bilo katastrofa… znači, bilo je užasno hladno. Posle suđenja, u utorak popodne su nas prebacili u maloljetnički dio zatvora, nas šestoro, a dvojica od nas su u istragu ostala. U zatvoru je  hrana katastrofa, doručak i večera užas, dno – dna. Bio sam u sobi sa bratom; on i ja i  još dvojica do tada meni nepoznatih lica“, kaže naš sagovornik.

Ne može sa bratom u Kučima, može s narkomanom u zatvoru

On se čudi kako to da nije mogao zajedno biti sa bratom i drugovoma, a u zatvoru je mogao sa nepoznatim ljudima, od kojih je jedan bio narkoman i iza sebe imao deceniju robije.

“Nije moglo da se spava od njega po cijelu noć. Katastrofa. Non-stop je tražio neke antibiotike i ljekove, a nisu mu davali. Nekad mu daju, ali slaba terapija“, sjeća je naš sagovornik.

Naš sagovornik vjeruje da su hapšenja politički motivisana i da se koriste za obračun vlasti sa neistomišljenicima.

“Vjerujem da je ovo i politička akcija protiv mene i društva, dok drugi šetaju jer imaju nekog ili su privilegovani. Nas hapse u privatnoj kući jer imaju odavno pik na mene jer se izjašnjavam kao Srbin i pravoslavac i bio sam veoma aktivan u litijama i iznošenju stavova protiv ovog sramnog zakona. Samo su čekali kada će da me ućutkaju sa nečim“, kaže naš sagovornik.

On kritikuje medije koji su sa osudom i bez zaštite njihovih identiteta objavili vijest o hapšenju.

“Izbačio nas je CDM sa punim imenima i prezimenima i osuo paljbu po nama. Katastrofa šta rade mediji, bili smo i na vijesti, nismo se još žalili na medije, ali planiramo.“

Kaže da mu je sada krivo što su se zadužili da bi platili kazne, jer misli da je sve ovo bespravno i da su mogli da dobiju na sudu, “ali bi ležali 4-5 mjeseci tamo dok ne dođe pravosnažna presuda“.

‘Nemoj da te zalijepim, znaš li ti đe si…’

Nemanju Tomovića iz  Herceg Novog je rad i negledanje na sat koštao hapšenja.

“Oko 19.10, ne gledajući na sat jer je bio dan (promijenilo se računanje vremena), krećem da prebacim kući majstora koji mi je čitav dan pomagao oko kanalizacije. U 19:20 sati, kod ‘Lakovića’ u Igalu me zaustavlja policajac, mlađi. Dajem mu dokumenta i on mi saopštava da sam prestupio mjere i da moraju da nas privedu. Kulturno, rekoh OK, nije problem, parkiram auto i sa mjastorom u policiju. Tamo već desetak ljudi privedeno zbog raznih stvari, a uglavnom zbog mjera. Prostorija 2.5m x 2.5m. U jednom trenutku nas je petoro unutra, dva policajca i nas trojica privedenih. Treći momak treba da potpiše da nije imao ličnu kartu u trenutku privođenja i da treba da plati 60 eura“, priča nam Nemanja.

On navodi i kako je momak bez lične karte pitao policajca o tome kakve su posledice ako ne potpiše, a ovaj mu odgovorio – “Ne znam bogami”.

“Ja se kratko ubacijem i kažem da ‘ako ne potpišeš jednostavno ideš na sud’. Policajac je odjednom skočio na mene, granao rukama urlao: ‘Nemoj da te zalijepim, znaš li ti đe si, mogu svu noć na glavu da te postavim da dubiš’. Reko, ne smiješ me tać’ jer nisam nikoga uvrijedio niti prekršio bilo kakvo pravilo, ja sam normalan građanin”, a on mi kaže: ‘Nijesi ti normalan čim si ođe… Šta je smiješno, itd’, jer sam sa podsmjehom očekivao da me udari kako bi ih tužio“, priča Nemanja.

Nemanja kaže da je cijelo vrijeme policajcima tražio masku, govoreći im da pripada ugroženoj grupi. Rekli su mu: “Nema maski, sjedi tu“. Dodaje da je prostorija bila ledena, a on gladan i iscrpljen.

“Oni su bili presrećni i ushićeni jer mogu da hapse koga oće, kao đeca kad dobiju čokoladu. Samo dvojica inspektora i jedan dispečer su se uljudno ponašali, i jedan mlađi momak koji je tu na stručnom osposobljavanju tu“, ocjenjuje Nemanja.

On hvali inspektora koji mu je izašao u susret.

“Kasnije su me prebacili uredno skoro do kuće, to je bila dobra volja inspektora koji je bio tamo“.

Ne može na klupi s drugom, može u CB sa neznancima

Treći naš sagovornik, koji nije želio da otkriva identitet, uhapšen je zajedno sa braćom koja žive kuća do kuće. Oni su u jednom prigradskom naselju na samo 10 metara od svoje kuće igrali karte za vrijeme zabrane kretanja.

On je zadovoljan postupanjem policije, ali mu nije jasno kako su mogli da ugroze bilo koga kada su to braća od stričeva koji maltene borave u istom dvorištu.

Da su hapšenja i uslovi u prostorijama policije opasniji od samih prekršaja pokazao je primjer na koji je javno ukazala Nataša Kolčević, čiji je sin uhapšen i procesuiran samo zato što je sjedio sa drugom na klupi. Nakon hapšenja, mladić koji je tek napunio 18 godina i muči ga astma je bio u Centru bezbjednosti u grupi nepoznatih osoba.

Kome građanin može da se žali u doba korone?

Jovan Poleksić, advokat

Na koji se način građani mogu zaštiti ako im se prilikom privođenja ili prinudnog boravka u policijskim prostorijama nanese šteta ili se izlože zdrastvenom riziku zbog uslova u tim prostorijama koje kao neadekvatne ocjenjuje i Savjet za građansku kontrolu rada policije?

Ovo pitanje smo postavili advokatu Jovanu Poleksiću, koji je nekada i sam bio član pomenutog Savjeta.

“Ako je licima koja su boravila u prostorijama za zadržavnje pričinjena šteta, ta lica nakadu za štetu koja im je pričinjena mogu zatražiti u parničnom postuku, tužbom za naknadu štete, koja se podnosi mjesno nadležnom osnovnom sudu. Ako su nezadovoljavajući i nestandardni uslovi u kojima se nalaze prostorije za zadržavanje posljedica nemara ili krivice nekog policijskog službenika tada bi se mogla podnijeti pritužba na više adresa“, kaže advokat Poleksić.

On nabraja kome se sve građani mogu žaliti: Upravi policije, Etičkom odboru kojeg imenuje ministar unutrašnjih poslova, zatim Unutrašnjoj kontroli – posebnoj organizacionoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova, Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, tj. Ombudsmanu, Savjetu za građansku kontrolu rada policije,  Odboru za bezbjednost i odbranu Skuštine Crne Gore koji vrši parlamentamu kontrolu rada policije. Ukoliko u činjenju ili nečinjenju nekog policijskog službenika ima elmenta izvršenja nekog krivičnog djela može se podnijeti krivična prijava nadležnom državnom tužilaštvu.

Poleksić smatra da osobe koje su bile u stanju nelagode i straha za svoje zdravlje, uz adekvatne dokaze imaju osnov za tužbu i naknadu štete .

“Ukoliko, usljed prevelikog broja lica zadržanih u istoj prostoriji, nije bilo moguće zadržati propisanu udaljenost, takozvanu socijalnu distancu, jasno je da su zadržana lica bila potencijalno ugrožena od zaraze korona virusom, a što je kod ovih lica opravdano moglo stvoriti osjećaj nelagode i straha određenog intenziteta, te prepasti za sopstveno zdravlje i život. Ukoliko je neko od lica lišenih slobode već imalo neko oboljenje, usljed kojeg bi se kod njega zbog zaraze korona virusom izvjesno pojavila teža klinička slika, ili bi moglo biti očekivano životno ugroženo, logično da je kod tog ili takvih lica stepen straha i bojazni za sopstveno zdravlje izvjesno bio intenzivniji. Navedena situacija mogla bi predstavljati osnov za podnošenje tužbe za naknadu štete nadležnom osnovnom sudu a naročito ako bi se dokazalo da je do zaraze zaista i došlo“, sugeriše Poleksić.

On procjenjuje da postoje šanse za uspješnu odbranu na sudu osoba koja su na udaru pravosuđa zbog nepoštovanja mjera izolacije, ali napominje da je svaki slučaj specifičan.

“Nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti može biti diskutabilno, zbog činjenice da navedne mjere nijesu donešene u formi zakona već podzakonskog akta – naredbe. Odbrana u tim postupcima svakako nije bez šanse za uspjeh. Osim toga, zvaki slučaj je osoben, slučaj za sebe. Bilo je vjerovatno i lica koja su zaista imala važan razlog da izađu iz stana u vrijeme zabrane ili prekrše neku od brojnih mjera, i vidjećemo kako će se tu postaviti sudska praksa koja se više desetina godina unazad nije suočava sa ovom vrstom krivičnih djela“, komentariše Poleksić.

On smatra da se osobe koje krše mjere nepotrebno zadržavaju u pritvoru.

Vuk VUJISIĆ

 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register