Naći ćeš više u šumama negoli u knjigama. Drveće i kamenje naučiće te stvarima koje ti nijedan čovjek neće reći.

    Bernard iz Clairvauxa

Priroda je najbolja čovjekova učiteljica, ona postoji i razvija se prema urođenim zakonima i principima, pri čemu ispunjava i slijedi kozmičke arhetipove.

Jedna od manifestacija božanskih snaga je i drveće, duboko štovano u svim kulturama i svim vremenima. Život drveća oduvijek je bio usko povezan sa životom čovjeka. Drveće je predstavljalo manifestaciju svetoga, hijerofaniju, izraz kozmičkih stvaralačkih snaga i jedinstva univerzalnog života.

Na početku istorijskog vremena, Evropa je bila prekrivena prašumama u kojima su se rijetke čistine činile poput otoka u zelenom moru. Život ljudi toga vremena bio je najuže povezan sa šumom i drvećem. Drvo je hranilo vatru: sve donedavno drvo i lignit bili su jedina goriva. Drvo je idealna sirovina, laka za obradu i upotrebljiva u različite svrhe. U drveću su živjele pčele koje su davale vosak i med; davalo je i živežne namirnice, ne samo voće, već prije svega šišarke koje su se mljele u brašno i pekle kao hljeb. Koristila se i smola prerađena u ljepilo, katran, mirisi poput tamjana te začini.

Čovjek je dugo živio u uskoj simbiozi s drvećem te je vjerovao da njemu zahvaljuje svoj opstanak. U njemu je, štoviše, vidio i porijeklo svijeta. Kroz drveće su se izražavali univerzalni kosmički principi, utjelovljivalo je snagu života, predstavljalo je aspekte božanskoga, svetoga. Nikada nije bilo štovano samo kao drveće, već uvijek zbog onoga što se kroz njega iskazivalo te što je to podrazumijevalo i značilo.

Simbolika stabla

U mnogim mitologijama stablo (ili drvo) je simbol središta svijeta te veze između neba i zemlje jer mu korijenje prodire duboko u zemlju, a grane se šire visoko u nebo.

Kosmičko stablo

Kosmičko je stablo vrlo često, takozvano obrnuto stablo ili arbor inversus, a predstavlja stvaranje kao pokret koji dolazi odozgo. Duhovno korijenje toga stabla leži na nebu, u božanskom svijetu, a njegova se krošnja širi nad svijetom. Povezuje tri nivoa kosmosa: nebo – svijet bogova, zemlju – svijet ljudi te podzemni svijet – svijet mrtvih.

Kosmičko stablo stoji u središtu svijeta; ono je središnji stub, axis mundi, koji podupire svijet i nalazi se na svetome mjestu. Antičkom čovjeku sveta mjesta predstavljala su mikrokosmos: krajolik od kamena, vode i drveća. Kamen ukazuje na trajnost, nerazorivost i statičnost. Svojim periodičkim obnavljanjem stablo predstavlja svetu moć živoga, a voda i izvor predstavljaju tajne snage iz unutrašnjosti zemlje, klijanje i očišćenje. Ovaj mikrokosmički krajolik s vremenom se redukuje na jedan jedini bitni element: stablo ili sveti stub koji simbolizuje kosmos.

Drvo života

Drvo je manifestacija života, kroz njega se objavljuje univerzalni, vitalni princip. Neke vrste drveća dosežu starost od više hiljada godina te stoga za čovjeka drvo utjelovljuje vječni život. Drvo soma u Vedama ili haoma u Avesti prikazuju se ponekad i kao izvor ili sveti napitak besmrtnosti.

Za plodove Drveta besmrtnosti uvijek se teško izboriti. Ono se nalazi na kraj svijeta ili na nebu – kao kinesko stablo breskve, P’an mou, čiji plodovi daju besmrtnost – ili na nekom drugom nepristupačnom mjestu, a čuvaju ih čudovišta, kao na primjer jabuke Hesperida ili Drvo života u raju. Simbolika je jasna: čovjek ili heroj mora pronaći put, a pobjeda nad čudovištem ima inicijatsko značenje. Takve ili slične postavke nalazimo u mnogim predanjima.

Drvo spoznaje

Drvo života i Drvo spoznaje u uskoj su vezi. Mudrost i spoznaja postižu se isto tako teško kao i besmrtnost. Čovjek mora podnijeti velike žrtve i izboriti velike pobjede. Mora stupiti u direktnu vezu sa Stablom svijeta koje kao axis mundi omogućuje uspon do duhovnog svijeta i mistično viđenje. Stablo služi kao kanal spoznaje, osovina je intuicije i izvor inspiracije. (Izvor: novaakropola.com)