Premijer Duško Marković zahvalio se crnogorskim medijima na profesionalnom i kvalitetnom izvještavanju u vrijeme korone. Kako vi vidite izvještavanje ovdašnjih medija otkako je korona postala naša svakodnevnica i jedina tema?

Razumljivo je meni što se premijer zahvaljuje medijima. Ljudi iz vlasti vole da im mediji budu pri ruci i izvještavaju o njihovih pregnućima, a klone se kritike i zavirivanja ispod tepiha, kako se ne bi svrstali u tabor otežavajućih okolnosti.

Možda ova situacija pomogne premijeru da ozbiljnije shvati značaj medija u društvu i potrebu da se ta oblast uredi na način koji odgovara društvu koje želi da bude demokratsko i kome su svi ljudi jednako važni.

Od hvale koju sada izgovara premijer, više bih volio da je on održao obećanje iz obraćanja parlamentu dok je još bio mandatar 2016. godine. Tada je najavio izradu strategije razvoja medijskog sektora u Crnoj Gori, a do sada niti imamo strategiju niti nove, bolje medijske zakone.

Nemam cjelovit uvid u medijsku produkciju u doba korone, ali sam siguran da su oni koji  su  i ranije radili u javnom interesu nastavili to da čine, a oni koji su radije služili državi, kako je to lani definisao generalni direktor nacionalnog javnog emietara RTCG Božidar Šundić, dodatno usavršavali te vještine.

Kakva je uloga medija u ovakvim vremenima?

Uloga medija se ne mijenja, samo postaje naglašeno odgovornija u vremenima kriza. Povećana odgovornost ne znači, međutim, da se privremeno arhivira kontrolna funkcija medija. Naprotiv, u vremenima kriza je još važnije da mediji s povećanom pažnjom prate i propituju rad onih kojima je društvo povjerilo brigu o javnom interesu. Takođe je važno da mediji ne podlegnu atmosferi straha i da se u izještavanju  drže principa proporcionalnosti, jer kolika god da je opasnost od novog tipa korona virusa, i koliko god da se život jednog društva redukuje u vanrednim situacijama, to ne znači da se smiju zaboraviti svi ostali aspekti života.

Zvanične informacije postaju gotovo glavni izvor informisanja. Već se može čuti zabrinutost profesionalaca, i međunarodnih organizacija, da bi vlasti, svuda, mogle iskoristiti pandemiju kako bi primjenile drakonska nova ograničenja ljudskih prava, uključujući pravo na izražavanje, koja bi mogla nadživijeti aktuelnu krizu. Vaš stav o tome?

Vanredne okolnosti i krize i najliberalnije vlasti dovode u iskušenje da se ponašaju autokratski, a kamo li vlasti koje su i u najidealnijim uslovima nesklone demokratskim praksama. Vrijeme krize je dobrodošlo autoritarnim režimima, jer je to njihovo prirodno okruženje – mogu da čine šta hoće i ne polažu nikome račune za to. Oni se te lagodnosti neće lako odricati ni kada opasnost od epidemije prođe, jer se uvijek lako nađe nešto što se, uz medije koji ‘služe državi’, može predstaviti kao bauk koji ugrožava državu.

Uvijek se u ovakvim prilikama sjetim kako je početkom devedesetih godina minulog vijeka Milo Đukanović, tadašnji premijer a sadašnji formalni predsjednik Crne Gore, govorio u parlamentu da javnost nikada neće saznati koliko novaca ima na tajnim vladinim računima u inostranstvu. I ispunio je obećanje – te podatke zaista nikada nijesmo saznali, ali smo svjedočili nekim tajnim putevima novca preko of šor destinacija nazad u Crnu Goru.

Korona će donijeti i posljedice po ekonomije zemalja. Kako to sve može  uticati na medije, njihov opstanak?

Indeks održivosti medija u Crnoj Gori je godinama veoma nizak, a ova kriza će ga dodatno sniziti. Niko sa sigurnošću ne može sada reći kakva će pustoš ‘zinuti’ kad se stvari vrate u kakvu-takvu normalu, ali postojeća struktura crnogorske ekonomije sugeriše samo pesimističke zaključke.

Vlada CG je nedavno objavila spisak ljudi koji su u izolaciji, ugrozivši njihovo pravo na privatnost. Gdje je po vama ta granica između poštovanja ljudskih prava i odgovornosti za javno zdravlje?

Imam razumijevanje za strah zdravstvenih i državnih vlasti i njihovu želju da efikasno preventivno djeluju, ali nemam razumijevanje za sve metode koje koriste, pa tako ni za prokazivanje onih su osumnjičeni da su inficirani. Način na koji je to vlast učinila meni izgleda kao da je svako  čije je ime objavljeno označen kao potencijalni ubica drugih ljudi. Ako je opasnost bila tako velika, onda je bilo primjerenije i poštenije da se ti ljudi izoluju i budu pod nadzorom.

Uvedene su nove mjere zabrane kretanja u Crnoj Gori, a gotovo cijeli svijet podsjeća na karantin. Vlasti dobijaju sve više moći, koja je gotovo neograničena. Kako će to uticati na vrijeme poslije korone? Može li sve ovo dodatno skrenuti svijet udesno?

Krize su uvijek rodno mjesto rađanja nečega novog. Ova pandemija se dešava unutar jedne od  cikličnih kriza kapitalističkog svjetskog poretka i zato je i prati mnoštvo spekulacija kojima se ili odvraća pažnja od ozbiljnih problema u kojima se nalazi taj poredak i cijela planeta ili se ti problemi žele prikazati iz perspektive navodnih dobročinitelja čovječanstva, koji bi da ga vrate u neka stara, navodno ljepša vremena. Stanje u kome se sada nalazi svijet  odgovara onom marksističkom da stari svijet još ne može da umre, a novi nema snage da se rodi. Taj novi svijet nužno ne mora da bude bolji. Toga se pribojavam.

Mi u Crnoj Gori i regionu, vazalski navezani na strane političke i ekonomske centre moći koji se koprcaju u vlastitim mrežama, možemo iskoristiti krizu tako što bi, za početak, počeli da o državi razmišljamo kao o političkoj zajednici ljudi koji na institucije prenose neke funkcije radi zajedničkog dobra; da razmišljamo o sebi i onima koji su nam prve komšije kao o nekome ko je sposoban da se nosi sa izazovima budućnosti, a ne kao o slabićima koji zavise od udaljenih imperijalnih minotaura.