Dobri duh ulice čeka na umjetničke nastupe

Objavljeno: 29.03.2020, 23:12h

Street art u Crnoj Gori, počeci kreativne priče uprkos mentalitetskim ograničenjima

Od svih vidova ulične umjetnosti, grafiti i murali su najzastupljenija forma tog subkulturnog izraza u Crnoj Gori, mada još uvijek skromno u odnosu na region, Evropu i svijet. Poslednjih godina, “gerila umjetnici”  su oplemenili neke gradske prostore, predstavljajući se tako brojnoj i najrazličitijoj  publici.

Za razliku od njih, većina slikara, plesača muzičara, uglavnom nije zainteresovana za ulične umjetničke angažmane. U strahu od osude javnosti, kao i istupanja van ustaljenih umjetničkih tokova, veliki broj umjetnika nije spreman da beskompromisno izađe na najprometniju pozornicu svakodnevice, koja u mnogome definiše duh jednog grada.

Prije nekoliko godina, jedan takav “dobri duh” pojavio se u Nikšiću…

Nastupi žonglera, pantomimičara, uličnih svirača i raznih drugih performera na ulici – prve su i najupečatljivije slike koje pamtimo sa putovanja u neki od evropskih gradova. U Podgorici, to je svedeno na nivo incidenta. Naši sagovornici takvu situaciju vide kao reakciju na crnogorski mentalitet i nepodržavajuću sredinu, koja zna da nemilosrdnim komentarom “ošamari” umjetnika osjetljivog na kritike u prolazu.

“Izaći ovdje na ulicu kao umjetnik je sramota, jer te posmatraju kao prosjaka. To je stvar mentaliteta. Pričao mi je prijatelj iz Podgorice, da je prilikom posjete Ženevi crtao krokije u jednom kafiću. Treći dan dobio je poruku od vlasnika lokala da ima gratis piće, a od njega je tražio da ostavi poneki crtež. Ne vjerujem da ću dočekati takav odnos prema umjetnicima u Podgorici”, kaže multimedijalni umjetnik Goran Nikčević – Brčko.

Neki od stanovnika Podgorice pamte nastupe uličnih performera koji su gostovali sa svojim predstavama tokom 90-tih u okviru nekadašnjeg FIATA -Festivala internacionalnog alternativnog teatra.

Ulični svirači – svjetski putnici, koji tako zarađuju za život, pojavili su se u Podgorici prije nekoliko godina. Njihova svirka oživjela je gradsku atmosferu,  a po ugledu na njih, neki mladi ljudi odlučili su da probaju isto. Da osjete, kako kažu, slobodu i zarade neku kintu.

“Ima nas nekoliko koji sviramo na ulici. Napravi se lijepa atmosfera, dobro je za promjenu. Želimo da pokažemo da ovdje žive i ljudi koje ne zanimaju predrasude time kako izgledaš i čime se baviš. Ima loših kometara od vršnjaka, tipa – zar vas nije blam, sprdaju li se s vama i sl. Ne krivim ih, to je naš mentalitet, na to su navikli. Ovo je takva sredina, a tu je najvažnije ostati svoj i Slobodan”, kaže tinejdžer Igor Mitrović, gitarista iz Podgorice.

Možda je upravo “nevidljivost” i anonimnost grafiti artista i bila odlučujući faktor da taj vid ulične umjetnosti prvi zaživi kod nas. Sve češći su i murali, živopisni I sa angažovanim porukama.

“Dosadilo mi je da radim u kući, volim velike formate. Osim toga, uobičajen način organizacije izložbi za mene je spor. Moram uramljivati rad, pa čekati slobodan termin za galeriju, gdje se na kraju pojavi devet ljudi. Zato volim Street art, jer mi daje najveću slobodu i radost”, kaže Mišo Joskić, diplomirani grafički dizajner i aktivni street artista.

Poslednjih godina, popularizaciji murala doprinose i gradske vlasti i nevladine organizacije organizovanjem konkursa i angažovanjem umjetnika za oslikavanje javnih površina.

Rad Miša Joskića

“Obozavam interakciju sa prostorom, posebno na nekim mirnim i zabačenim mjestima. Kada radim za klijente, oslikavam enterijere kafića, restorana, škola… Sarađjujem i sa nevladinim organizacijama, koje žele putem murala da pošalju neke poruke, najčešće ekološke. Za umjetnike bi mnogo značilo da grad odredi površine na kojima mogu da slikaju, bez većih procedura za dozvole, molbe i sl. Tako bi se ljudi pokrenuli da rade, jer siguran sam da ima još umjetnika koji vole street art”, kaže Joskić.

Kako se ispostavilo i ne samo umjetnika.

Na zatjev stanovnika dijela podgoričkog naselja Stari aerodrom, a uz pomoć NVO Kutak i uz podršku Glavnog grada, realizovan je projekat “Kul grad”, tj. uljepšavanje prostora u ulici Pete proleterke brigade. Vjerujući u ideju da je svaki čovjek kreativno biće (osim onih koji to još nijesu otkrili) mentorka oslikavanja, magistrica grafike Milena Živković je napravila eksperiment sa ekipom iz kvarta. Nakon kratke obuke, devet učesnika bez ranijeg likovnog iskustva je osmislilo i naslikalo murale, a prostor je dobio sasvim novi i urban izgled. Sada mnogi prolaznici tu zastanu da naprave foto session.

Milena Živković i njene mlade koleginice

“Moja misija kao umjetnika je da podijelim svoje znanje sa drugima.  Zahvalna sam na ovoj prilici i prihvatanju moje ideje da, umjesto studenata likovne akademije, radim sa ljudima sa Starog aerodroma. Stvorila se sjajna interakcija, a oslikavanjem prostora nije sve završeno. Jedna djevojka je nakon radionica nastavila sama da radi murale. To je potvrda da umjetnost, osim ljepote ima transformirajuću svrhu – ljudima mijenja živote.  Mašta i ideja su veoma važne, kao i iskren pristup umjetnosti”, kaže Milena Živković.

Lindon Ljucović, jedan od prvih cirkuskih umjetnika u Crnoj Gori, vjeruje da bi ulična umjetnost mogla i kod nas da zaživi, ali i da je na mladima da odaberu kreativne načine provođenja slobodnog vremena i u tome vide smisao.

“Kada smo u grupi češće dobijamo aplauze, djeca privlače pažnju, mnogi nas pohvale, raspituju se. Kad nastupaš sam, sve je drugačije, teže. Sve oči samo tebe gledaju… Bilo je i situacija gdje su nam se neki pojedinci smijalu, ali nama je to vjetar u leđa, da se još više usavršavamo. Vjerujem da će jednog dana i u Crnoj Gori to zaživjeti, kao i svugdje, pogotovo jer mladi ljudi sada mnogo više putuju”, kaže Lindon, koji već šest godina nastupa po festivalima u Crnoj Gori i regionu.

Lindon Ljucović

Tu viziju dijeli i Ivan Radojičić, pokretač projekta “Festival uličnih svirača – dobri duh Nikšića”. Na njegovu inicijativu, a uz podršku JU Zahumlje, turističkih organizacija, Ministarstva turizma, lokalnih NVO i pokrovitelja, festival je krajem avgusta protekle četiri godine okupljao brojne performere iz svih krajeva svijeta. Na opšte oduševljenje stanovnika svih generacija grada pod Trebjesom, održani su brojni programi: predstave, svirke, plesovi sa vatrom, koncerti…

“Prve godine niko od crnogorskih umjetnika nije htio da nam se pridruži. Već od sledeće godine, kada su vidjeli kako to sve izgleda, kada su došli internacionalni umjetnici, mnogi su nam se pridružili. Cilj nam je da produžimo i proširimo festival. Raspoloženi smo za saradnju i sa drugim gradovima. Urbana ulična umjetnost kod nas je još u povoju, ali razvija se, to je najvažnije. Volio bih da cijela Crna Gora jednog dana bude rasplesana ulična manifestacija, koja na taj način šalje najbolju poruku o svojoj otvorenosti i kreativnosti”, kaže Radojičić.

Iz njegovih usta, u Božije uši! A Bog neka vidi šta će s nama.

Irena ČEJOVIĆ

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply