Da li je Crna Gora postala previše apsurdna čak i za satiričare?

Objavljeno: 18.03.2020, 09:59h

Nezgodna vremena oduvijek su bila zgodna za šalu, a kao prijeki lijek se pokazivala satira – ako ne da ozdravi društvo, a ono bar da nedvosmisleno ukaže na simptome koje treba sanirati.

Ipak, hronična bolest crnogorskog društva još uvijek djeluje neizliječivo, a oni koji smijehom „liječe“ različito gledaju na aktuelno stanje.

Satiričar Dejan Tofčević, jedan od priređivača Antologije crnogorskog aforizma “Rijetke čestice” i autor knjige aforizama “Crno na belo” smatra da je kvalitetne satire u Crnoj Gori jako malo, te da je kult ličnosti koji preovladava nad slobodom iskazivanja stava jedan od faktora autocenzure, odnosno potiranja kritičkog stvaralačkog impulsa.

“Vrhunske autore umjetničke satire u Crnoj Gori možete nabrojati na prste jedne ruke. Karikaturista svjetskog nivoa još i manje. Uzaludan je angažman satiričara u društvu gdje mediji nisu zainteresovani da ih objavljuju iz raznoraznih razloga, ali uglavnom – nezamjeranja potencijalnim sponzorima ili političkim patronima”, objašnjava Tofčević, inače od nedavno urednik satire na portalu PCNEN.

Podsjećajući na višedecenijske festivale satire u Pljevljima i Danilovgradu, Tofčević ukazuje na to da bi neupućeni posmatrač mogao da pomisli kako je naš čovjek sklon kritičkom prosuđivanju stvarnosti, ali nažalost nije tako.

Čak se i medijima u Crnoj Gori rijetko omakne kakav duhoviti, a kritički sadržaj, za razliku od Srbije, gdje postoji nekoliko sajtova koji, kaže Tofčević, opstaju jedino zahvaljujući posvećenosti i ludom entuzijazmu urednika.

On  smatra da je realnost nadmašila satiru pa, kako ističe, čovjek nije siguran da li u vijestima koje ga bombarduju sa svih strana vidi parodiju normalnog življenja ili stvarne (anti)junake i njihove priče.

“A u glavnim ulogama vijesti se pojavljuju suklate za koje ne možete da vjerujete da vas predstavljaju u najvišim državnim institucijama i da su ogledalo naroda kojem pripadate. Nažalost, izgleda da jesu”, kaže Tofčević.


Tofčević ukazuje na to da je narod hipnotisan trivijalnim sadržajima i zaboravlja šta znači kad fabrika ne radi, njiva nije uzorana ili livada pokošena.

Kada je riječ o aktuelnim dešavanjima u Crnoj Gori, Tofčević ih opisuje aforizmom – “Jedna nesreća nikada ne dolazi sama. Uvijek ima koalicionog partnera”.

Jedan od „ljekara“, karikaturista Goran Šćekić, recept za terapiju ispisuje svakodnevno, a kako ističe, simptoma ne nedostaje.

„Mnogo poteza i odluka funkcionera iz vlasti su smiješni ili karikaturalni tako da ih ja bukvalno ne izmišljam nego direktno prenesem na papir”, kaže on za PCNEN Šćekić, koji objavljuje u dnevniku Dan.

Ističe da je crnogorska javna scena dovoljno apsurdna da bi mu ponestalo inspiracije, iako vodi računa da postavi jasnu granicu između duhovitog ukazivanja na određeni problem i onoga što bi moglo biti uvrijedljivo.

“Karikatura ili satira su ponekad ostali jedini vid borbe protiv diktatorskih režima i nedemokratske vlasti. Kada se mnogo radi, naravno da se ponekad i griješi, pa se i tu ponekad pretjera. Otkako je moja karikatura prepoznata u javnosti i samim tim i uticajna na svoj način, počeo sam da vodim računa da ne pređem granicu uvrijedljivosti”, kaže Šćekić.

Kada je u pitanju prostor koji satira dobija u medijima, naš sagovornik napominje da satiričari i karikaturisti taj prostor trebaju sami da stvore, čemu umnogome doprinose i društvene mreže:

Treba se nametnuti i samim tim pokušati biti dominantan. A javne, elektronske mreže idu u pravcu preuzimanja uticaja od štampanih medija. I na kraju, dosadilo mi je da slušam pojedine kolege koji se žale da nemaju prostor u medijima, a kako će ga imati kad s proljeća crtaju samo visibabe”.

Što se tiče satire na društvenim mrežama, na regionalnom nivou se nametnuo gospodin Neprijatni (odnedavno, shodno aktuelnim dešavanjima i Episkop Neprijatus Neprijatosije).

“Interesantno je da kada smo kao savez stranica sa crnogorskog tla lobirali po internet svijetu da glasaju za mene, privizali u pomoć naše vjekovne prijatelje braću Hrvate, Bošnjake i Albance da se zajedno borimo protiv Srbijanskih stranica, tražili od ‘Pogrebnih usluga’ da nam obezbijede glasove preminulih i pravili vrhunske mimove vezano za te teme, dobijao sam dosta poruka u inbox, a i u komentarima da sam Ustaša i Šiptar jer molim za pomoć kod neprijatelja i slično pa su mi čak i kačili neke istorijske podatke vezano za te iste ljude kod kojih sam pred vratima stajao k’o pas”.

Trud se isplatio, kako zahvaljujući tradicionalnoj crnogorskoj sposobnosti za hvatanje veza, tako i zbog činjenice da, kako smatra Neprijatni, u modernoj dobi ne postoji tema koja se ne može izvrnuti ruglu.

Sadržaj više puta gašene stranice osim što je duhovit, oštar je, direktan i provokativan.

Na ovu posljednju “opasku” reaguje riječima: “Niti ja ručam na račun Željeznice, niti zbog mene vozovi ispadaju iz šina, niti ja pravim kratak spoj u KBC pa da rendgen ne radi svako malo, niti se ja snimam i slikam sa pištoljima i drugim naoružanjem pa prijetim po internetu, niti ja mnogo toga još, nego da ne lajem…  Neprijatni, odnosno Episkop Neprijatus Neprijatosije, samo koristi sve blagodeti koje mu Gospod pruža da bi narod lakše podnio teške vijesti. Mislim da svi koji su zauzeli dio Neprijatne stranice treba da mi budu zahvalni jer u svim drugim, normalnim zemljama, da se nešto slično desi, vjerovatno bi ih narod pobacao u kontejnere. Neprijatni je apsorber teških vijesti”.

Na pitanje da li bi se sadržaj stranice Bilo je jako neprijatno (It was very unpleasant/Psalm 118) promijenio ukoliko bi se saznao identitet osobe koja je administrira, naš sagovornik kaže da se ništa ne bi promijenilo “sve i da mu slika izađe na RTCG”.

“Svakako bih rekao da je kum”, kaže Neprijatni.

Minja VUKOV

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply