Ukoliko bi došlo do neposrednog rusko-turskog vojnog sukoba (to u ovako složenom geopolitičkom stanju ni jedan vojni analitičar ne može i ne smije isključivati ma koliko malo izgleda za njega bilo) on bi se definitivno ‘prelio’ iz Idliba ne samo na čitavu Siriju nego i na čitavo tursko-rusko regionalno okruženje, uključujući i crnomorsko-kavkašku regiju, vrlo vjerovatno obnovio i borbe u Nagorno Karabahu tj. pokrenulo novi jermensko-azerbajdžanski sukob, komentariše Zoran Meter na stranici geopolitikanews.

Sve bi to, nastavlja on, definitivno rezultiralo apokaliptičkim scenarijem, pa se zato time ozbiljno niko od ‘uglednih stručnjaka’ ne želi baviti, a trebalo bi, upozorava Meter.

“A baviti bi se itekako trebali, jer ‘jastrebovi’ i ‘psi rata’ sve više motre i reže po cijelome svijetu, dok se najsuvremenije oružje (do sada uvijek namjenjeno samo najvjernijim i najpouzdanijim saveznicima) sve više gomila u različitim rukama, pri čemu se više ne pravi nikakva razlika jesu li to ruke ‘mrskih diktatora’ ili ‘provjerenih demokrata’. A ima li za te ‘jastrebove’, uopće, idealnijeg scenarija od rusko-turskog sukoba, nakon što je onaj kinesko-indijski već izgubio na svojoj realnosti (barem u srednjoročnom razdoblju)? I uviđaju li oni, uopće, pritom, da je Rusija nuklearna velesila (ili ‘samo’ računaju kako atomsko oružje ona neće htjeti upotrijebiti), a Turska članica NATO saveza i što to sve skupa znači i po njih same?”, piše Meter.

On u svojoj analizi podsjeća na to kako su, pred Drugi svjetski rat, “globalni ‘jahači apokalipse’ i ‘lovci u mutnom’ kao glavne aktere za svoje ciljeve ovladavanja svijetom odabrali (su) njemački i ruski (sovjetski) narod”. “Danas, kako se čini, ulogu Njemačke u tom istom smislu i za te iste ciljeve oni nastoje zamijeniti Turskom. Koliko je Erdogan na to spreman i shvaća li on, uopće, o čemu je riječ ukoliko dođe do izbijanja rusko-turskog rata za Idlib?”, pita Meter u svojoj analizi.