“Prvo, potpuno su relativizirani pojmovi. Jedan je internetski medij odlučio u vezi koronavirusa koristiti pojam ‘Uživo’. Nikome nije jasno što je tamo uživo. Nema nikakvog prijenosa, ništa se ne prati, niti se o ičemu izvještava uživo. Postoji samo novinar koji bilježi vijesti i pridaje im oznaku vremena. Ovaj tekst pišem u trenutku dok na ‘Uživo’ stoji oznaka ‘17:00’ (iako je sada kod mene 17:45 – nisam baš ‘uživo’). Iza te oznake piše da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) podigla stupanj rizika širenja koronavirusa. Međutim, ne piše ono što je mnogo prije stavljanja oznake ‘17:00’ bilo napisano na stranicama WHO: ‘…najveći broj slučajeva i dalje se može povezati s poznatim kontaktima ili klasterima slučajeva. Ne vidimo dokaze da se virus slobodno širi. Dok je tako, još uvijek imamo priliku nadzirati virus, uz uvjet poduzimanja akcija radi ranog otkrivanja, izolacije, skrbi za pacijente i ulaženja u trag njihovim kontaktima.’ Dakle, ‘Uživo’ je em kasno, em pogrešno naslovljeno, em nepotpuno”, piše Šonje.

On dalje u tekstu navodi da “ljudima činjenice često nisu dovoljne za racionalno razumijevanje problema”, te da “panika može izbiti i oko posve očekivanih podataka”. “Kada su se počele objavljivati stope smrtnosti prema dobi oboljelih, neki su ljudi s užasom ustanovili da stopa smrtnosti rapidno raste s dobi zaražene osobe. Nevjerojatnih 15% kod starijih ljudi!”, piše Šonje, napominjući da je normalno da su stariji inače bolesniji i neotporniji na infekcije.

“Iako nema razloga za paniku, razmjeri nepoznanica mogu biti toliki da ljudi racionalno reagiraju strahom. Taj problem ne nastupa zbog medija, već zbog toga što mediji i njihovi konzumenti nisu dovoljno educirani za razumijevanje koncepta vjerojatnosti. Ali, može nastupiti i zbog toga što nedostaju ključne informacije. Strah od novog i nepoznatog je prirodan”, kaže Šonje u autorskom tekstu na svojoj blog stranici.