Već dva mjeseca, od kada je usvojen kontroverzni Zakon o slobodi vjeroispovjesti, život u Crnoj Gori je stao. Samo se priča o tom zakonu i crkvenim protestnim litijama. Propaganda je kao devedestih, a i stanje je slično. Ili možda gore, kao pred rat u Bosni. Osim od sveštenika Gojka Perovića, sa svih drugih strana dolaze uglavnom izjave koje podgrijavaju atmosferu mržnje i sukoba. Intelektualci, građani i građanske stranke mudro ćute ili se svrstavaju u ovaj ili onaj tabor. Jedan sveštenik tako ispade najveći građanin od svih.

Poslije poziva Andrije Mandića u Skupštini da njegovi ratni drugovi iskopaju oružje i upozerenja da se nepravoslavci ne miješaju u rješavanju nastalog problema, mnogi su uistinu iskopali oružje – bar ono koje im je bilo sakriveno u glavama, pokazajući u stvari svoje pravo lice. A oni koji su Mandića kao najviše kritikovali zbog navedenih izjava, upravo su postupili tako – isključili su nepravoslavce iz javnog života povodom ove, poslednjih dva mjeseca, jedine teme.

U propagandom ratu punom mržnje koju je pokrenuo aktualni režim, druga strana mu je „žestoko uzvratila“. Pod drugom stranom ne mislim prvenstveno na crkvu, već prije svega na medije ekstremno desne orjentacije koji je podržavaju, ali i na dio dojučerašnjih „viđenih građana“. U atmosferi stalnih tenzija, koje variraju od jakih do onih koji su na tački pucanja, mnogi pravoslavci su u strahu, pitajući se da li će biti rata. A nepravoslavce niko ne pita kako se oni osjećaju, imaju li kao manjina još veći strah i zebnju nego što ima većina. Jer, na prokletom Balkanu, to svi dobro znamo, u svim sukobima manjine uvijek izvuku najdeblji kraj.

U aktuelnom sukobu vlasti i crkve, one su kolateralna šteta. Svako želi njihovu podršku, a svi ih vijeđaju i nipodištavaju. Tako poslanici vlasti, u obračunu sa crkvom, upozoravaju da neće dozvoliti da Crna Gora postane džamahirija (Andrija Popović), iako je džamahirija sekularna država u kojoj crkva i vjera nemaju uticaja i potpuno su odvojeni od države. Ali, neznavenog Popovića, sama riječ džamahirija asocira na islam, a to je, po difoltu koji vlada ovim prostorima, nešto nazadno, retrogradno i opasno.  Poslanik Miško Vuković kaže da nam Podgorica zbog crkvenih litija sve više liči na Teheran, opet jasno asocirajući na „nazadni islam“, iako je isti Vuković član parlamentarne Grupe prijateljstva Crne Gore i Irana, a 20% stanovnika države islamske vjeroispovjesti.

Predrag Bulatović izjavi prije dvadesetak dana kako je Milan Knežević čestiti lider pravog naroda u Crnoj Gori. Ostali narodi su, logično se da zaključiti iz ove izjave – krivi narodi. Sinoć u emisiji „Načisto“, Dragan Šoć u svojstvu analitičara i pravnika izjavi da su litije građanske jer su na njima Srbi i Crnogorci kao državotvorni narodi. Mi ostali valjda nijesmo državotvorni. A da nijesmo najbolje pokazuje reakcija voditelja i druga dva gosta u studiju, Balše Brkoviča i Miodraga Lekića, koji ne nađoše ništa sporno u navedenoj izjavi.

Društvene mreže i portali su poseban fenomen u širenju „bratske sloge“. Vrcaju od fašističkih objava, komentara, prijetnji i vrijeđanja pojedinaca, ali i cijelih naroda. I sam sam dobio sijaset prijetnji, što direktnih što indirektnih,  iako pokušavam da u svojim objavama i komentarima ne uvrijedim nikog. Kako vrijeme prolazi, ta „bratska sloga“  postaje sve veća – u okviru svog bratstva tj. nacije, a protiv onih drugih. Takva sloga možda može biti poraz vragu, ali i svima nama. Od tolike „sloge“, vrag ili šejtan u nama nas polako uzima pod svoje. Ako nas već skroz nije obuzeo.

Ova dva mjeseca u Crnoj Gori važi pravilo iz pjesme Džonija Štulića „ko ne misli ovako, taj kleveće i laže“. Svaki kritički osvrt na dešavanje oko litija i crkve je teški jeres, pa bio on najdobronamjerniji. Principijelna podrška pravu crkve na miran protest zbog kontroverznog zakona, sa druge strane se doživljava kao izdajstvo države i podrška neprijateljima svoje vjere i nacije – ako ste inovjerac.

Možda zato – da bi nas zaštitile, TV Vijesti svo ovo vrijeme, od toliko emisija, nijesu pozvale u goste nijednog inovjerca da iskaže svoje mišljenje i stav povodom aktuelnih događanja? Ili je možda Andrija Mandić bio doista u pravu kada je rekao da je ovo problem koji se tiče isključivo pravoslavaca i zato ostali ne treba da se miješaju!?