Igranje šibicama

Objavljeno: 28.01.2020, 10:05h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Poslije 30 godina apsolutne i nekontrolisane vlasti jednog čovjeka i jedne partije, mijenjanja ideologija i država kao papirnih maramica, uništenja i pohare cjelokupnog društvenog bogatstva, opšte korupcije i neprava, uništavanja svih moralnih vrijednosti – što je možda najgori produkt te vladavine – autokratska vlast je donijela novi, kontroverzni i sa Crkvom neusaglašeni zakon o vjerskim slobodama.

SPC kao veoma jaka organizacija, sa nespornim autoritetom među pravoslavcima, ogromnim novcem i imovinom kojom raspolaže, organizovala je mirne proteste protiv takve odluke režima. Taj bunt je, pravilno vođen, poprimio neslućenje razmjere po svojoj masovnosti.

Vlast je bila zatečena i krenula da pravi grešku za greškom. Neodmjerene, prijeteće i ostrašćene izjave predsjednika i marginalnog premijera države, krajnje jednostrano i tendeciozno izvještavanje tzv. Javnog servisa i medija pod kontrolom vlasti, samo su dodatno mobilisali  vjernike i poštovoace SPC, ali i veliki dio obespravljenih građana koji su se priključili protestnim crkvenim litijama.

Tako je režim, u izbornoj godini, nesmotreno, od inače jake crkve napravio svog najvećeg političkog protivnika, učvršćujući joj i mobilišući redove.

Opozicija, podijeljena i interesno orijentisana, takođe se nije snašla. Crkva se distancirala od radikalnog DF-a, koji je u sukobu crkve i vlade vidio svoju šansu za jačanje i vrsksnuće.

Intelektualna elita u Crnoj Gori, koja je inače veoma tanka i slabo vidljiva, ostala je nečujna, ili se svrtala uz neku od sukobljenih strana.

Rat između Crkve i korumpirane, nelegitimne Vlade, ovih dana ušao je u stadijum koji je opasan po sve, najviše po građane Crne Gore. Ako ih upošte, poslije svega, ima. Crna Gora se vratila u 90. godinu, s tim što su tada crkva i vlast bile na istoj strani. Sada su nacionalni Crnogorci i nacionalni Srbi iz Crne Gore postali arhineprijatelji, kao što su onda to bili „četnici“ i „ustaše“.

Situacija, čini mi se, izmiče kontroli.  Pitanja je trenutka kada će se taj sukob razbuktati u nekontrolisani požar u kom će biti stradanja, a niko ne može nazad. I za jedne i za druge, povlačenje bi značilo gubitak ugleda i povjerenja. Vladi, vjerovatno, gubljenje čak i namještenih izbora.

Uz sve to, Vlada je pod totalnim uticajem i patronatom Zapada, SPC je tradicionalno okrenuta Istoku, tj. Rusiji, tako da to još više usložnjava situaciju. Ako se interesi Zapada i Istoka budu sukobljavali preko Vlade i Crkve, građani će biti beznačajna kolateralna šteta.

Krajnje je vrijeme za neko posredovanje i nalaženje rješenja, dok još nije kasno. Ako padne makar jedna žrtva u ovom sukobu – a sve više postoji mogućnost za nešto tako, neka nam je Allah upomoć. Vrijeme je da se neostrašćeni ljudi od autoriteta i intelektualci trgnu, izađu iz svog konformizma, ponude rješenja i pokušaju posredovati u ovom sporu.

Dok ne bude kasno i počnu da nas drugi „mire“!

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply