Sukobi oko pitanja vlasništva nad crkvenom imovinom u Crnoj Gori pokazuju duboku podijeljenost društva. Dobre argumente imaju i jedni i drugi. Rješenje je u dijalogu, smatra njemački politikolog Lazaros Miliopulos, prenosi DW.

Formalno se tu radi o opravdanoj intenciji crnogorske države, smatra Miliopulos, politikolog sa Univerziteta u Bonu i stručnjak za pitanja pravoslavlja – potrebno je znati šta kome pripada. “Ali ne samo u Crnoj Gori, i u drugim zemljama u jugoistočnoj Evropi, na primjer u Grčkoj, ponekad je veoma teško dokazati vlasništvo. Često se tu radilo o poklonima, a potvrde o tome više ne postoje. To je ozbiljan argument.“

Miliopulos kaže kako se stiče utisak “da (ovim zakonom) Vlada podržava jednu crkvu koja je iz perspektive cjelokupnog pravoslavlja šizmatska crkva“.

Prema njegovk mišljenju, pri utvrđivanju vlasništva pred međunarodnim institucijama, prije svega pred Evropskim sudom pravde u Luksemburgu, će “ključnu ulogu igrati odgovor na pitanje, da li je u periodu između 1918. i 1920, u vrijeme osnivanja Kraljevine Jugoslavije, prenos vlasništva crnogorske autokefalne mitropolije Srpskoj pravoslavnoj crkvi usledio dobrovoljno ili uz prijetnju sile odnosno ucjenama. Postoje dokumenta koja potvrđuju da je mitropolit protestovao protiv tog prenosa vlasništva, ali postoje i dokumenti iz kojih proizilazi suprotno.“

Miliopulos je uvjeren da će na kraju to biti presudno u pravnom smislu, jer „ukoliko bi se pokazalo da nije vršen pritisak, onda naravno postoje legitimno polaganje prava SPC na vlasništvo“.