Jedan od najčešćih izvora sukoba među ljudima je zbog načina na koji komuniciramo. Često se sukobi ne javljaju zbog različitosti mišljenja i uvjerenja. Raznolikost je potrebna za razmjenu misli i ultimativni rast.

Pravi izvor sukoba je način na koji izražavamo naše mišljenje i komuniciramo neslaganje. Okrivljujući, ponekad čak i agresivni ton glasa može prodrijeti u naš jezik, koji poziva na sučeljavanje umjesto na saradnju, i prenosi zatvoreni ‘moj način ili nikakav’ pristup.

Sott.net prenosi tri korisna predloga Sare Fabian, koja su njoj pomogla da usavrši komunikacione vještine i izgradi mostove uzajamnog razumijevanja s drugima:

1. Budite zainteresovani za druge

Glavni izvor konflikta proizlazi iz činjenice da težimo ocjenjivanju vlastitih postupaka na temelju naših namjera, a ipak osuđujemo druge na temelju njihovih postupaka, bez poznavanja njihovih namjera.

Na primjer, kad se bojim da bih mogla nekoga uvrijediti svojim riječima, moja neposredna reakcija bila bi da objasnim sebe i pojasnim da je moja istinska namjera bila da nikoga ne povrijedim: “Žao mi je, nisam htjela tako zvučati. Moja je poenta da…” Međutim, kad mi se nije svidjelo ono što sam čula u osjetljivom razgovoru, odmah sam skočila u obrambeni ili čak agresivan stav, čak i bez pokušaja da razumijem ono što mi drugi žele reći.

Okrivljivanje drugih ljudi zbog toga kako se osjećam, djelujem ili mislim je oduzimanje moći nad samim sobom. Ne mogu kontrolisati što neko izgovori, ali u potpunosti sam zadužena za svoje emocije. Niko me ne može natjerati da nešto osjećam. Niko me ne može uznemiriti, stvoriti mi stres ili deprimirati ako ja to ne dopustim. Kad god se osjećam frustriranom ili ljutitom tokom teških razgovora, naučila sam da duboko udahnem. To mi pomaže da ostanem prizemljena i da upravljam svojim osjećajima.

Drugo, naučila sam postavljati pitanja s istinskom radoznalošću djeteta. Želim znati više o priči iza riječi: okolnosti, uticaj na ljude koji su uključeni, njihove namjere i tako dalje.

Evo nekih od mojih omiljenih pitanja koja mi pomažu u tome:

Kako se to dogodilo?

Možeš li mi reći nešto više o tome?

Šta možemo učiniti kako bi to razriješili?

2. Moć pitanja “šta”

Dopustite mi da vam postavim isto pitanje, na dva različita načina. Recimo da sam uznemirena vašim riječima. Mogla bih odgovoriti “Zašto to govoriš?” ili mogu upitati: “Šta te natjeralo da to kažeš?”

Možete li osjetiti razliku između ta dva pitanja? Ne čini li vam se da pitanje ‘zašto’ zvuči više optužujuće nego ovo drugo?

S obzirom na to da u stvarnosti osuđujemo samo ono što ne razumijemo, uvijek se pobrinem da se držim podalje od konfuzije. Ljudi mogu biti odgovorni samo za ono što govore, a ne za ono što ja razumijem/ili ne razumijem. I niko nije čitatelj misli.

Kad postavite pitanje ‘zašto’, ljudi imaju tendenciju da se osjećaju krivima. Kao posljedica toga, oni ili u potpunosti ušute ili podignu odbrambeni mehanizam, pokušavajući se opravdati. Međutim, pitanja ‘šta’ pozivaju na otvorenu raspravu i transparentnu komunikaciju. Pomažu u postizanju veće ravnoteže, harmonije i mira tokom osjetljivih razgovora.

3. Važnost slušanja

S ovim ću biti brutalno iskrena: u prošlosti sam bila vrlo samozadovoljna i željna da zauzmem prostor u razgovorima. Slušala sam kako bih znala šta ću sljedeće reći, umjesto da budem potpuno prisutna drugima s umom, tijelom i dušom, kako bih mogla razumjeti njihove perspektive i gledišta. Sklona sam bila druge ometati u pokušaju objašnjavanja ili odbrane. Drugim riječima, razgovori su uglavnom bili o meni, ne toliko o drugima.

Ponekad, jedina stvar koju moramo učiniti u nekoj situaciji koja bi mogla izgledati kao sukob ili neslaganje jest čuti što drugi ljudi imaju reći s istinskom željom, znatiželjom, saosjećanjem i pažnjom.

U mom slučaju, morala sam naučiti aktivno slušati. Tokom razgovora, zamišljala sam da imam zatvarač na ustima, zatvarala bih taj zatvarač dok su ljudi govorili, i dopuštala sebi da otvorim zatvarač tek kad završe. Ova jednostavna vježba mi je pomogla da se vratim u sadašnjost i usredsredim na drugu osobu, kako u mom ličnom životu tako i u karijeri.

U svijetu u kojem većina ljudi voli govoriti o sebi, sposobnost slušanja druge osobe je oblik ljubavi.