Istraživanje sprovedeno na štakorima na umoru pokazalo je vrlo veliku moždanu aktivnost u trenutku gašenja njihovih života. Naučnici tvrde da bi kod ljudi takva aktivnost mogla objasniti iskustva bliske smrti.

“Mnogo ljudi misli da je mozak nakon kliničke smrti neaktivan ili hipoaktivan, odnosno znatno manje aktivan nego u stanju budnosti, a mi smo pokazali da to nije tako. Mozak je čak aktivniji tokom umiranja nego pri punoj svijesti”, kazala je voditeljica istraživanja Džimo Borjidžin sa univerziteta Mičigen.

Od svjetla na kraju tunela, promicanja cijelog života pred očima do izvantjelesnih iskustava, opisi ljudi koji su došli blizu smrti ali su joj “pobjegli”, dobro su poznati u cijelom svijetu.

Kako bi saznali više o tome, naučnici univerziteta Mičigen su pratili aktivnost devet štakora pred uginućem.

U razdoblju od 30 sekundi nakon što su im srca prestala kucati, stručnjaci su zabilježili veliko povećanje moždanih talasa nazvanih gama oscilatori.

Radi se o djelovima neurona za koje se vjeruje da potiču svijest u ljudi, posebno kada je potrebno povezati informacije iz više dijelova mozga.

Borjidžin kaže da je vjerovatno da bi se isto dogodilo ljudima i da je povišeni nivo električne aktivnosti u mozgu i svijesti uzrok vizijama bliske smrti.

“To nam daje okvir da pokušamo objasniti iskustvo bliske smrti. Činjenica da vide svjetlo naznačuje da je vizuelni korteks u mozgu jako aktivan i za to imamo dokaze jer smo zabilježili povećanu gama aktivnost u području mozga koji je tačno na vrhu vizualnog korteksa”, rekla je Borjidžin.

Naravno, kako bi se to potvrdilo bilo bi potrebno sprovesti istovjetno istraživanje na ljudima koji prežive blisku smrt, prenosi Geek.hr.