Nebo i/li/ mi

by | jan 1, 2020 | Blog | 0 comments

Htela sam da joj okitim jelku i stavim poklon pod nju. Umesto toga, prvu noć smo pošle zajedno 👣👣, a posle je ona pošla sama 👣. Ja sam ostala kući i napisala priču🤓

 Razgrnula je vunene ponjave i izašla u ledenu noć. Prolazila je kroz ulicu i nije je se ticalo  pulsiranje  oznojenih i hormonima prevršenih tela gusto naslaganih u  kafićima sa leve i desne   strane. Pod kapuljačom,  grejući ruke u dzepovima zelene perjane jakne, žurila je  da što pre   iskorači sa izgaženog i gnjecavog snega. Licem okrenuta u mrak, ostavila je za sobom žutu svetlost  planinske varoši. Dok je sigurnim korakom, oslobođena straha, pošla uzbrdo ka planini, zadivljeno  je posmatrala  kako  iznad nje  trepere zvezde, čula je tišinu  i razumela  šta znači kada se otvori  nebo.

0 Comments

Submit a Comment