Buntovnice s razlogom

Objavljeno: 19.12.2019, 10:59h

One se ne mire sa trenutnim stanjem, već žele da ga mijenjaju kako ne bi bile primorane da traže neko drugo nebo ispod kojeg će jesti neke slađe zalogaje hljeba.

Ove godine, Crnu Goru zapljusnuo je talas građanskih protesta. Nezadovoljstvo vezano za ekologiju i aktuelnu političku zbilju najglasnije su iskazale mlade djevojke koje su označene kao “lica protesta”.

Tako su u fokusu ove priče Maida Kurgaš, lice protesta koje su predvodili “Čempresari” i borili se protiv sječe čempresa u dvorištu Gimnazije “Niko Rolović” i Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole u Baru.

Drveće je, ipak, posječeno, ali bitka nije izgubljena. Zasađeno je 90 novih čempresa i obećano je da će biti vraćeni srednjoškolski krugovi – simboli učenika koji su pohađali pomenute škole.

Jedna od akterki “Studentske inicijative”, Teodora Pavićević, je govorila ispred te organizacije na protestima “Odupri se” i time obilježila studentski aktivizam u ovoj godini.

Jelena Krković, lice građanskog pokreta “Odupri se 97.000” jedno je od najprepoznatljivijih na najvećim protestima koji su se ikad desili u Crnoj Gori.

Stvari se obično mijenjaju smjenom generacija

Maida Kurgaš/Foto: Damjan Spasojević

Maida za PCNEN kaže da je u sudbini čempresa vidjela sudbinu sebe kao mlade osobe u aktuelnom crnogorskom političkom i društvenom okruženju.

“Zaboljelo me to što neko drugi odlučuje za mene i moje vršnjake o nečemu što se najviše tiče upravo nas. Taj osjećaj sam povezala sa drugim situacijama u školstvu i okruženju, što me na kraju najviše poguralo da se borim za sebe i svoje mišljenje. Htjela sam da dam sve od sebe, da izguram to najviše što mogu”, kaže ona.

Ćutanje u toku tih protesta bi za Maidu značilo potpunu predaju. “Odustajanje. Od svojih ideala, ličnosti, svog grada, uspomena; svojevoljno bacanje glasa u vodu i pretvaranje u bezličnu masu koja nema mišljenje i svrhu u društvu”.

Što se ekološkog aspekta tiče, za nju je to “common sense”, pitanje zdravog razuma.

“Protesti su značajno uticali na mene zato što su me povezali sa zajednicom. Pokazali su mi da u Baru postoje ljudi sa kojima se vrijedi boriti za tako plemenit cilj. Naučili su me koji je pravi način borbe i ispunili su me nevjerovatnom nadom i osjećajem da ipak postojim, da sam dio nečega sto ima snagu i pokazali su da ovakve stvari nisu uvijek beznadežne”, kaže Maida.

Njoj mnogo toga smeta u našem društvu: seksizam, nacionalizam, plastika, ekološka neodgovornost. Maida se protiv tih problema bori svakodnevno.

“Sa seksizmom i nacionalizmom se borim na, manje-više, dnevnoj bazi i mislim da će se to iskorijeniti tek nakon smjene generacija. Ono što ja radim kao pojedinka jeste da ne ćutim na takve stvari, već se trudim da skrenem pažnju da to nisu bezazlene stvari i da ne smiju da se trpe tek tako. Sve dok ih trpimo, one se ne mijenjaju”, kaže Maida.

Slična je situacija i sa njenim odnosom prema životnoj sredini.

“Počinjem od sebe i prilagođavam svoje navike, ali i drugima skrećem pažnju, kad god imam priliku. Mislim da to ima značajnog efekta tek kad se prihvati kao zdrav razum. Na društvu je da radi protiv seksizma i nacionalizma, ali mislim da je na državi da radi na očuvanju sredine”, kaže Maida.

“Plašim se da vapaje malobrojnih nema ko da čuje”

Teodora Pavićević/Foto: Damjan Spasojević

‘Studentska inicijativa’ je tražila ostavke studenata povjerenika koji sjede u foteljama Studentskog parlamenta Univerziteta Crne Gore (SPUCG). Teodora Pavićević bila je dio ove inicijative i smatra da “u Crnoj Gori vlada surova kriza jednog naroda”.

Ona vidi nepravdu svuda oko nas.

“Postala je nešto normalno, postala je dio sistema. Mi ni ne možemo da razmišljamo nikako drugačije do nepravedno. Naravno da postoje izuzeci, ali oni hodaju po tankoj ivici sječiva, gdje ih sa jedne strane ponora karakterišu kao heroje, a sa druge strane kao budale. Ja želim da takvih ljudi bude više, da oni budu većina i da ih više niko nikad ne nazove budalama, jer misle opšte dobro”.

Teodora studira na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Plaši se da “vapaje malobrojnih nema ko da čuje”.

“Studenti su samo vjerna kopija već postojećeg sistema, samo lošija verzija, jer je izgrađena na neznanju, nepotizmu, korupciji i pohlepi. Sada nam je još i dobro kako će nam biti kada sadašnji studenti dođu na vlast.  Jedina svijetla nada je da sve je ciklično i da se mijenja, pa kao što kaže Vladika i pjesnik crnogorski: ‘Na groblju će iznići cvijeće, za daleko, neko pokoljenje’”, kaže Teodora.

Ona smatra da su Crnoj Gori “potrebne korjenite promjene”. Da bi se to desilo, mora cijeli sistem biti srušen “do temelja”. A onda, kako je kazala, sistematski izgraditi dobro i kvalitetno obrazovanje i zdravstvo, kao dva ključna stuba za građenje zdravog društva.

“Za to su potrebni stručni ljudi, svako iz svojih oblasti, koji će moći da stanu iza svojih riječi i djela, i da budu spremni da odgovaraju za svoje postupke pred nezavisnim sudskim organima. Zato je potrebno da svako kaže sebi i drugima: ‘Pa majka mu stara, radije ću saditi paradajz nego dozvoliti da me tamo neka neobrazovana budala ucjenjuje ili omalovažava; makar ću samo sebi odgovarati, a ne piramidi poltrona iznad mene’”, kaže Teodora.

Ona vjeruje da se “možemo početi nadati boljitku kad tako i uradi dobar dio ljudi”. “Mi smo ti koji dajemo moć vlastodršcu i moć je u našim rukama”, kaže Teodora.

“Nešto je trulo u državi Montenegro; Ne smijemo više čekati”

Jelena Krković/Izvor: Vijesti

Jelenu Krković za bolje sjutra pokreće patriotizam.

“Patriotizam me je za ruku izveo na ulicu i tu me ostavio da mu budem dosljedna. Da se ruku pod ruku borimo za domovinu, kao što su se naši preci borili da bi nam je ostavili što boljom, što ljepšom i što zdravijom”, kaže Jelena.

Rezinirano konstatuje da “sad nema zdravog tkiva” i poručuje da čekanja više nema.

Jelenu možete sresti na gotovo svakom protestu koji štiti naše rijeke, planine, jezera i more. Za tim dobrima investitorima kreće voda na usta, kaže ona, jer je “samo još to ostalo da pretoče u svoje džepove”.

“E, pa samo to im ne damo, jer samo to je nama sve. Ne smijemo više čekati”, poručuje Jelena.

Patriotizam za Jelenu znači i boriti se na ulici protiv kriminala.

“Specijalni državni kriminal. Vrhovni državni krimal. I mnogi podkriminali, zbog kojih padaju nekriminalne glave. Zbog kojih teku nekriminalne krvi. Zbog kojih se prolivaju nekriminalni znojevi. Zbog kojih kaplju nekriminalne suze, nekriminalnih majki”, kaže Jelena i ponavlja: “Ne smijemo više čekati!”

Ona kaže da je “nešto trulo u državi Montenegro” i da to moramo promijeniti.

Na pitanje, šta je potrebno preduzeti kako bi se stvari promijenile, Jelena odgova da će se to desiti “jedino ako probudimo onaj usnuli patriotizam u nama, onaj bunt koji nas je kroz istoriju karakterisao, onu borbu za slobodu, koja je bila jedino pravo!” I opet ponavlja: “Ne smijemo više čekati. Mi ne smijemo više biti potlačeni!”.

Sa željom da pokrene ostale mlade ljude u Crnoj Gori, Jelana šalje poruku:

“Probudimo patriotizam u sebi! Ustanimo! Borimo se! Samo tako možemo pobijediti ovu crnu sudbinu što nas je zadesila! Ne smijemo više čekati”.

Sara KURGAŠ

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply