Okupacija škola iz X u 1

Objavljeno: 18.12.2019, 09:55h

Vlasnici kladioničarskih objekata posluju uprkos nepoštovanju Zakona o igrama na sreću

Tik pored ograde osnovne škole „Pavle Rovinski“ već godinama posluje pet kladionica. Ti objekti su prvo što učenici iz podgoričkog naselja Stari aerodrom srijeću kada dolaze na nastavu.

Direktorka Dijana Laković vjeruje u moć intutucija, ali smatra neopravdanim njihovo postojanje u neposrednoj blizini škole.

“S obzirom na to da zakon propisuje udaljenost navedenih objekata od škola, smatram da je to neprihvatljivo”, kaže Laković.

Ona navodi da “nije bilo pritužbi roditelja ili reakcija po ovom pitanju, kao ni ostalih činilaca koji su uključeni u život i rad škole”.

“Vjerujem da institucije imaju mehanizme da postupaju u skladu sa nadležnostima iz svojih oblasti”, rekla je Laković za PCNEN.

U dijelu glavnog grada preko Morače, ne bi smjela postojati niti jedna kladionica, konstatacija je Veselina Pićurića, direktora jedne od njih –  Srednje stručne škole „Vaso Aligrudić“ .

U tom dijelu grada, u krugu od 800 metara, nalazi se pet osnovnih i srednjih škola. Ako bi se zakon poštovao, u tom dijelu grada ne bi smjela postojati niti jedna kladionica. Sada ih ima 15-tak.

“Toliko puta sam apelovao da kladionica ne može da se nalazi preko puta škole. Neka samo stručnjaci uzmu metar i izmjere tu udaljenost. Dobiće korpus delikti, na osnovu koga bi morali zabraniti rad kladionicama”, kaže Pićurić.

On napominje da je problem nepoštovanja propisane udaljenosti kladionica od škola istakao i na nedavnom sastanku direktora škola sa predstavnicima Centra bezbjednosti Podgorica.

Reakcije nadležnih su, međutim, izostale.

Zakonom je predviđeno da kladionice moraju biti udaljene najmanje 250 metara od zgrada osnovnih i srednjih škola. U Upravi za igre na sreću kažu da sve kladionice posjeduju dozvole za rad, a da zakonski propisi nijesu precizno definisali pitanje udaljenosti kladionica od školskih zgrada.

“Odredba člana 3a. Zakona o igrama na sreću ne precizira način na koji se mjeri ta udaljenost, te da li se udaljenost mjeri od ulaza, ograde, dvorišta obrazovne ustanove, kao ni ko mjeri tu udaljenost. Nijedna koncesija nije dodijeljena bilo kojem koncesionaru prije pribavljenog dokaza o ispunjenosti uslova u pogledu udaljenosti od škole, izdatog od strane ovlašćenog/licenciranog lica”, odgovorili su nam iz Uprave za igre na sreću.

Iz ove Uprave kazali su da nikome nije oduzeta koncesija zbog toga što je kladionicu nezakonito primakao školi.

“Svi objekti koji su dobili koncesiju za priređivanje igara na sreću posjeduju dokument o ispunjenosti tog uslova izdat od strane lica koja imaju licencu ili dozvolu nadležnih organa”, kažu u Upravi.

Oni, pri tom, napominju da je maloljetnicima klađenje zabranjeno, kao i da će im pristup kladionicama biti otežan donošenjem novog Zakona o igrama na sreću, koji bi trebao detaljnije precizirati udaljenost kladionica od škola.

Iako je maloljetnicima zabranjem pristup kladionicama, naši sagovornici, učenici podgoričkih srednjih škola, kazali su da, ipak, uspijevaju uplatiti tiket, kao i da neke „kladioničare“ jedino zanima imaju li para. Kada ne mogu ući u kladionice, snađu se tako što zamole nekog starijeg da uplati za njih. Uglavnom im uspijeva.

Na tu „pomoć“ starijih, skrenuli su nam pažnju i već iskusni kladioničari iz jednog podgoričkog kvarta. Njih trojica, sada odrasli momci, drugari su od prvog tiketa.

Počeli su da se kockaju sa 12 godina.

“Dok su moji drugovi igrali lopte, mene je tata poveo u kladionicu. Tako je sve počelo. Sada se redovno kladim”, rekao nam je jedan od njih.

Ovogodišnje istraživanje „Rasprostranjenost kockanja među mladima u Crnoj Gori”, koje je uradio Institut za javno zdravlje iz Podgorice, pokazalo je da čak 42.3% učenika trećeg razreda srednje škole upražnjava igre na sreću, dok se još 9.4% njih često kladi u kladionicama ili na tomboli.

 

Sociološkinja dr Ljiljana Vujadinović kaže da „imamo okupaciju osnovnih škola od kladioničarskih objekata“.

To je, ističe ona, zamka i opasnost, kako za osnovce, tako i srednjoškolce, jer u tom periodu formiraju svoje sisteme vrijednosti. Takvo okruženje obezvređuje svrsishodnost rada, a promoviše kockarsko kladioničarski stil života.

“Većina kladionica obilježena je jakim svjetlosnim efektima i porukama tipa ‘Život je igra’. Čuo se snažan glas javnosti o neradnoj nedjelji, a kladionice se nijesu pominjale, jer je očigledno postignuta saglasnost da rade, kao da je u pitanju neko egzistencijalno dobro. Mišljenja sam da je situacija krajnje alarmanta, jer kladionice postaju naša nova svetilišta”, kaže dr Vujadinović.

Roditelj koji je, uz uslov anonimnosti (,,škakljiva je tema”), bio raspoložen za razgovor je rekao da je problem vidljiv svima, ali da niko ništa do sada nije uradio.

“Ima ovdje političara koji dovode svoju djecu u školu. Vide oni šta se dešava i znaju to dobro. Moje dijete dovodim u školu, jer je nebezbjedno kretati se ulicom, a trotoarom se ne može zbog parkiranih automobila. Tema oko kladionica je škakljiva, kao i sve ostalo izgleda”, rekao je naš sagovornik.

U Podgorici su aktivne 343 kladionice, a sreću igrači mogu okušati predviđanjem rezultata fudbalskih utakmica, trka pasa, tomboli, kao i online klađenju. U nekim kvartovima ima i po 20 kladionica u krugu od pola kvadratna kilometra.

Irena ČEJOVIĆ
Fotografije: I.Č.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply