Dugovječnošću med ne gubi svoja svojstva, posebno ona ljekovita, što ga čini potpuno drugačijim od ostalih namirnica.

Što zapravo med čini tako posebnom namirnicom?

Med je, kao prvo i najosnovnije – šećer. U prirodnom stanju sadrži vrlo malo vode.

Da bi se med pokvario, u njega treba da dosije nešto izvana, ali nijedan organizam u medu ne može preživjeti dovoljno dugo da ga uspije pokvariti.

Med prirodno ima visoki stepen kiselosti. Njegov Ph je približno od 3 do 4,5 i ta kiselost ubiće gotovo sve što bi u njemu moglo rasti. Zato bakterije i svi drugi organizmi svoje stanište moraju tražiti negdje drugdje, jer je očekivani životni vijek u medu jednostavno prekratak.

U pitanju je posebna alkemija u medu. Nektar, prvo što pčele prikupljaju kako bi napravile med, prirodno sadrži visok postotak vode – od 60 d0 80%. Tokom procesa pravljenja meda pčele većinu vlage isušuju mahanjem krila. Hemijski sastav želuca kod pčela igra još jednu važnu ulogu u otpornosti meda na kvarenje. Pčele u želucu imaju enzim glukoza oksidaza. Kad pčele izbace nektar iz usta u saće, enzimi se miješaju s nektarom i nastaju dva nusproizvoda: glukozna kiselina i vodonikov peroksid, koji radi protiv svega lošeg što bi se moglo razviti u medu.

Vodonikov peroksid u medu je upravo ono što nam je potrebno. Ima ga taman toliko malo da djeluje iscjeljujuće, zato stavljanje meda na otvorene rane nije samo u domeni narodne medicine. Jedna medicinska kompanija već decenijama proizvodi zavoje s medom koji se koriste u bolnicama diljem svijeta. (Izvor: Geek.hr)