Matursko veče

Objavljeno: 19.11.2019, 22:27h

Piše: Mirjana MARKOVIĆ

Obula je crne stilizovane sandale sa petom dovoljno visokom da joj noge dođu do izražaja, ali da može da hoda okretno i gipko. Na golo tijelo je navukla kratku ljubičastu haljinu koja je bila prekinuta ispod grudi i slobodno padala niz struk. Zagazila je ulicom nepoznatog, neobično osvijetljenog i magično toplog grada. Noć je bila kasno proljetna, a već vrela. Obluci popločanog puta smetali su potpeticama pa se sazula i hodala bosa. Osjetila je topli obli kamen mosta pod tabanima… Osjetila je slobodu…

Njen partner je pratio poput crnog noćnog pantera. Uza drvene stepenice starog čaršijskog restorana ispeli su se do stola koji je lebdio ni na nebu, ni na zemlji. Buke vina širio joj je nozdrve i pojačavao slast ukusne hrane.

Prošetali su do rijeke…pod budnom pratnjom svjetiljki…u njoj se probudila strast u njemu oprez i strah…Da li ih to neko prati?

Pomalo zbunjen osvjetljenjem, poželio je da je odvoji od stvarnosti i života…da joj priušti užitak koji će pamtiti i odveo je u tamni svod iznad stepeništa koje se spuštalo do vode…

Astralno nebo nadvilo se nad njima… kroz misli joj je prolebdio i Herman Hese… Igra staklenih perli…

To nebo koje je najdublje tamo gdje su zvijezde, iako najtamnije gdje je oblak…

Sa jedne strane rijeke spavali su muslimani, sa druge katolici u svojim krletkama od predrasuda. Usput joj je provukao nekoliko sekvenci iz rata: znaš, ovi iz ove ulice su pucali na one iz druge…još žive pod tim okovima…

Međunarodna zajednica obnovila je most… Muzejske radnje pored puta odisale su mirisom tamjana i neke tihe patnje.

-Znaš li da ovdje izbori ne postoje već osam godina? Ljudi su samoorganizovani oko lokalnih gradskih službi i sve funkcioniše i bez toga. Zaista, uredno je.

Grudi su joj postale tijesne od pomiješanih emocija, riječi, dodira… Njegova pažnja i trud učinili su noć uzvišenom i vanvremenskom. Obrisi mjeseca…pomisao na Sonatu…

Pomiješana osjećanja ljubavi, tuge, vječnosti…

Nešto alkohola učinilo je da se opusti i udahne sva ta osjećanja, da je prožmu do neviđenih dubina. Popila ga je kao nektar…propustila kroz krv, kroz srce, kroz mozak.

Mjauknuo je crni mačak, dolutao odnekud, muklim glasom, gledajući je netremice…Tiha svirka i ćutnja…samo oči…Taj miris tople noći…još dugo u krevetu nije mogla da zaspi…

Odjednom iznenađujući, za nju neobično dirljiv doživljaj pjevanja sa obližnje džamije…tek svitanje…još jedna neprospavana noć… još jedna plima emocija…

Nezaboravna Madona…

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply