Ćorsokak

Objavljeno: 12.11.2019, 12:35h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Po izbijanju afere „Koverta“ krenuli su najmasovniji i najdugotrajniji građanski protesti u Crnoj Gori. Vlast je bila u panici, opozicija nespremna i zatečena.

Kako na protestima nije bilo zastava, stranačkih obelježja, identitetskih, vjerskih podjela i sličnih gluposti, protesti su vratili nadu da građani masovnim buntom mogu doprinijeti uspostavljanju države sa vladavinom prava, imovinske sigurnosti, države u kojoj će se održavati fer i pošteni izbori, iskorijeniti korupcija, nepotizam i partijski klijentelizam.

Pod pritiskom građana, opozicija je bar na kratko prekinula međusobne svađe, sjela za isti sto, nevoljno i neiskreno potpisujući Sporazumom o budućnosti. Da bi se došlo do tog Sporazuma bili su potrebni nedjelje pregovaranja, uz stalne opstrukcije dijela opozicije. U pregovorima je postalo očigledno da bar jednom njenom dijelu, nije važna smjena vlasti i uspostavljanje pravne države, već svoj partijski rejting. Kako su protesti i zahtjevi sa protesta bili građanski, nacionalistički dio je u njima vidio opasanost u gubljenju svrhe svog postojanja, stoga je sve radio da oni propadnu.

Ubrzo po potpisivanju Sporazuma, opozicija je odmah počela da ga urušava, proizvodeći i pojačavajući unutaropozicione svađe. I pokret je izgubio kondiciju, psihofizička iscrpljenost od dugotrajnih protesta pojačala je unutrušnje slabosti i neslaganja.

Za svo vrijeme protesta, opozicija nije napravila ništa samoincijativno. Nije radila na pripremi novih izbornih zakona, održavala protestne tribine i forume; napravila traženu vladu u sijenci, paralelnu skupštinu… Apsolutno ništa.

Jedan dio je finasijski i tehnički pomagao proteste, drugi dio ni to. Valjda su čekali da građani završe kompletno njihov posao za koji su debelo plaćeni i ustoliče ih za nove vladare. A to, kao što rekoh, nije bio cilj niti namjera protesta. Već pravna, odgovorna i sređena država u službi građana, protiv nekontrolisane vlade i vladara.

Na jesen su izbile nove afere, ništa manje od afere „Koverta“: stanovi, Vesna Medenica, VDT i sekretar Nenad Vujošević, građevinski inspektori i MORT…

U svakoj pristojnoj državi bi poslije svih njih kompletna Vlada podnijela ostavku. Skupštini bi se skratio mandat, pod pritiskom opozicije formirala bi se vlada građanskog jedinstva(i bez potpisanog Sporazuma). Iole pristojna opozicija bi čak pojačala prvobitne zahtjeve iz Sporazuma, našla minimum jedinstva, spremajući se da preuzme vlast.

Umjesto toga, Vlada nam je „stabilna“ i ne namjerava prihvatiti Vladu građanskog jedinstva iz Sporazuma o budućnosti, opozicija još više posvađana i podijeljena. Većina potpisnika Sporazuma se više i ne osvrće na stavljeni potpis. Nude nova, parcijalna i uskostranačka rješenja, akcije i ideje koja zbunjuju građane i koje poništavaju potpis koji su sami stavili na Sporazum.

Demokratski front, sam, bez konsultacija sa drugim političkim partijama i pokretom ‘Odupri se’ najavljuje nove „masovne i radikalne proteste“, za koje sam zna ili bi bar trebao da zna da su kao jednopartijski neizvodljivi i da nemaju kapaciteta za njih. Proteste najavljuju 24.09.2019, upravo na dan kada je opozicija pozvana da se, u skladu sa Sporazumom, a zbog neispunjenja osnovnih zahtjeva iz tog Sporazuma od strane Vlade, krene u aktivan bojkot izbora, povlačenje iz Skupštine i svih drugi institucija i tijela, uz stalne proteste. Nakon još par dana, iz DF-a saopštavaju da će protesti biti tek pred Novu godinu, toliko im valjda treba za pripremu!

Uporedbe radi. Bez stranačke infrastrukture, novca, medija, kancelarija, zaposlenih – onog što imaju sve opozicione partije, pa i DF, grupi od šest građana je bilo potrebno samo osam dana da pripreme i krenu u proteste, februara ove godine.

Istovremeno, Demokrate i dalje sjede u tzv. Odboru za izborno zakodavstvo, opstruiranom od strane DPS – kako sami kažu. I iako rok za izradu novog izbornog zakonodastva ističe 15. novembra, pristaju da učestvuju u toj farsi, sa produženjem roka do 18. decembra. Novo izborno zakonodavstvo koje će sprovoditi institucije pod totalnom kontrolom DPS-a, bez Vlade građanskog jedinstva!?

Siguran sam, bez ikakve dileme, kada bi opozicija uz minimum jedinstva ispoštavala potpise koje su stavili na Sporazum, povukla se iz Skupštine, Odbora i svih drugih tijela, krenula u aktivan i bezkompromisan bojkot i proteste, DPS bi ih ubrzo molio za Vladu građanskog jedinstva, novo izborno zakonodastvo po mjeri opozicije, te pravio mnoge druge ustupke. Time bi se vratila nada i izgubljeno povjerenje stalno varanih građana, a masovnost protesta bi dobila isti ili približan  nivo kao na početku godine.

Svjedoci smo, međutim, da opozicija čak ne može ni da sjedne zajedno kako bi usaglasila i predložila novo izborno zakonodavstvo.

Problemi ovog društva su u ovakvoj opoziciji koliko i u vlasti. Opoziciji koja je za ovih 30 godina  možda krearina da bude upravo onakva kakva je vlasti potrebna, a da bi se stvorio privid višestranačka demokratije? Vlast je nekontrolisana i ovako drsko bahata iz prostog razloga –  svjesna je da će sa ovakvim političkim oponentima i protivnicima svako njeno nepočinstvo ostati nekažnjeno.

Građani su tu nemoćni, a njihova jedina greška je u pogrešnom izboru predstavnika. Sjutra, kada bi na ulice izašlo 50 000 građana, kada bi bunt poprimio nekontrolisane razmjere, artikulaciju tog bunta mogu finalizovati isključivo njihovi „izabrani“ politički predstavnici. Osim u slučaju revolucije, koja je opet, parcijalno nemoguća.

Napomena: Stavove i poglede koje iznosim u tekstovima na blogu su isključivo lični i ne predstavljaju stavove pokreta „Odupri se“.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]