ZIDINE

Objavljeno: 29.08.2019, 21:42h

Najveća sreća građana Balkana bio bi odlazak vlasti i opozicije pred pravosudne slobodne institucije

Vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu Rešad je kao muhadžir proveo u  Istanbulu. Iako je sa porodicom imao odličan smještaj i idaru, nestrpljivo je iščekivao povratak. Dejtonski sporazum, kraj agresije i poslije četiri godine izgnanstva prvim letom zapuca za Sarajevo. Samo što je prošao carinsku kontrolu, žurnim korakom izleće iz aerodromske zgrade uze taxi i uputi se na Mostarsko raskršće gdje je imao dulum zemlje  i kuću. Imao je šta vidjeti. Srpsko-crnogorski „oslobodioci“ opljačkali sve što se moglo ponijeti, čak i električne instalacije, prekidače, utikače, fasunge, vc šolju…  Ostale samo zidine.

Par stotina metara od Reše, njegov Bjelopoljac i višegodišnji prijatelj Raif je okončanje agresije dočekao u Sarajevu. Rešu poharana kuća, Raifu fabrika. I dok je Rešo pravio planove obnove, pjevao i zabavljao društvo Raif je krenuo u podizanje imperije. Volio je gazda svog druga i često ga pomagao u novcu i materijalu, ali obnova kuće je more bez dna. I tako za vrijeme jednog akšamluka, dok je Rešad pjevao čuvene sevdalinke Safeta Isovića, Raif zavika:

“Rešade, brate moj, vidiš da ti pomažem koliko mogu, ali daj počni nešto raditi. Treba mi vozač koji bi razvozio robu po prodavnicama, a ti si profesionalac. Sutra bujrum i počni raditi. Dat ću ti dobru platu a i dalje ću nastaviti kao i do sada da te guram dok ne upališ. Drugovi smo tolike godine, ti si mi najpreči.“

“Peke gazda, kabulim. Ali reci ti meni šta treba da vozim,“ upita sevdalija.

“Vozit ćeš moje proizvode. Sve je to spakovano u pakete. Od radnje do dućana, po otpremnici. Nema srkleta“, odgovori Raif.

“Dobro de, a koliko su teški ti paketi koje ja moram nositi,“ opet će Rešo.

“Od pet do petnaest kilograma.“

“Raife brate moj, bih rado, ali ja sam registrovan samo do pet kila. Preko toga ne smijem od milicije“, odgovori Rešad, glasno se smijući i zapjeva koliko ga grlo nosi Safetovu Đulzulejhu.

Raif je čuvši ove Rešine riječi od jada pocrvenio i pripremio se da bijes iskali na višedecenijskom prijatelju, ali kada ču kako mu drug pjeva prođe ga huja, priđe zagrli ga i zapjeva koliko ga grlo nosi:

“Đulzuuuleeejhaaa pooo boooostanuuu šetaaa…“

***

Balkanski “oslobodioci“ od socijalizma, radničkog samoupravljanja i komunizma na krilima nacionalizma, mitomanije i vjerskog fanatizma zahvaljujući narodu opljačkali su i prodali fabrike, hotele, bolnice, šume, rijeke, jezera, planine, izvore, morske obale, penzione i socijalne fondove… i ostavili nam još samo zidine od bivših država.

Najveća sreća građana Balkana bio bi odlazak vlasti i opozicije pred pravosudne slobodne institucije. Nažalost, narodi sa ovih prostora teško postaju građani. Katarza, lustracija pa bojkot svih izbora, samoorganiziranje i “zidine“ dati u ruke istinskoj mladoj inteligenciji jedini su garant obnavljanja propalog i posrnulog društva. Sve ostalo je samozavaravanje i vjetar u leđa oslobodiocima.

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register