‘Čitanje zemlje’ je u biti subjektivnoga karaktera

Objavljeno: 13.08.2019, 08:05h

Arheologinja Asja Zec je već petnaestak dana u Budvi, gdje vodi ljetnju školu arheologije – Arheolab

Asja Zec je diplomirala arheologiju na zagrebačkom i padovanskom sveučilištu, a specijalizirana je za protohistorijsku arheologiju. Iza sebe ima 25 godina istraživanja na lokalitetima ex-Yu i Italije (Veneto, Friuli Venezia Giulia, Lombardia te Alto-Adige / Sudtirol). Zadnji članak izašao je u VAHID 111 2018 o site processingu Diomedovog svetišta na Palagruži, Hrvatska. 2013 osnovala Street Archaeology, čija je i predsjednica, firma koja se bavi arheološkim iskopavanjem te podučavanju djece eksperimentalnoj arheologoji u školama i muzejima u Italiji i Regiji. Učesnica je programa za djecu ‘Rijeka – Europska prijestolnica kulture – 2020.

Asja je već petnaestak dana u Budvi, gdje vodi ljetnju školu arheologije – Arheolab.

Čemu učite djecu u Arheolabu?

Arheolab je rezultat mog 30 – godišnjeg iskustva na arheološkim istraživanjima na teritoriju ex- Jugoslavije, u Italiji, te u Alto-Adige/ Sudtirolu. Riječ je o konkretnom primjenjivanju procesualne arheologije ili, bolje rečeno, New Archaeology koja je  ’80-tih godina prošloga vijeka kao ‘zvjezdana prašina’ bila stigla u naše krajeve iz USA, te o njenom logičkom nastavku koji se kapilarno proširio u arheologiji kao naučnoj disciplini tj. post- procesualizmu. Na prijelazu iz ’80-tih u ’90-te kod nas novina je bio Harris matrix – numerički diagram kojeg je Edward C. Harris patentirao na istraživanju u Winchesteru 1973. godine, pa se tako i matrica, kao ideja vodilja, provodi kroz školu stavljajući akcent, dakle, na preklapanju slojeva tj. da su slojevi ispod zemlje posloženi jedan preko drugoga stvarajući na taj način ‘efekt torte‘. U ovakvoj postavci, onaj najdonji sloj biti će najstariji a onaj najgornji tj. najbliži nama,  biti će najmlađi ili najrecentniji.

Evo zašto se u Arheolabu radi eksperimentalna arheologija, gdje djeca sama kreiraju svoje vlastito iskustvo iskopavajući slojeve unutar drvenog box-a ispunjenog  različitim sedimentima, gdje pronalaze autentične artefkte iz gvozdenog, rimskog i renesansnog perioda. Na ovaj empirijski način box ima funkciju vremeplova (time machine – la macchina del tempo). Naravno da djeca istražuju i našu tehnološku eru koja se, u velikom broju slučajeva, nažalost rekonstruira putem ne recikliranog smeća.

Suština škole je da se stvore baze za kritički način razmišljanja kod polaznika tj. da se samostalno kreira jedan vlastiti ‘otisak’ unutar kojega će se naknadno ulaziti i sedimentirati dodatna iskustva. Imamo fazu fiksiranja znanja i nadogradnje. Životna dob djece je od 5 do 13 godina pa se program stoga adekvatno modulira i grupira, a pohađaju program iskopavanja višeslojnog naselja (grad živih)  i nekropole (grad mrtvih).

Koliko arheologija pomaže da valjano rekonstruišemo prošlost na nekom prostoru?

U ovako, kao prethodno navedenoj, perspektivi znanstvenog pristupa, gdje se uzima u obzir samo realno činjenično stanje na određenom arheološkom lokalitetu, odnosno gdje se vodi sistematična  evidencija i registracija fakata, teško da se može maniplirati historijom, iako interpretacija znanstvenih podataka u biti ovisi o bravuri arheologa koji će znati pravilno isčitati podatke koje mu sediment pruža za analizu. ‘Čitanje zemlje’ u biti  subjektivnoga je karaktera. Poznavanje i geologije, osim historijskih izvora,  fundamentalno je  za ovakav tip pristupa,  tj. interdisciplinarni pristup isprepliće se sa suštinskim poznavanjem historije.

Radi se o etici i ekologiji uma pojedinačnog arheologa. Historijski izvori moraju biti potkrepljeni materijalnim dokazima u realnosti, na terenu, jer u protivnom onda idemo u alternativnu ili fanta-arheologiju.  Arheologija je vrlo delikatna znanstvena discipina koja se koristi metodama prirodnih nauka a postiže rezultate u društvenim naukama i lako je manipulativna. Ne trebamo ići daleko u prošlost: prije 80 godina bile su slate ekspedicije od strane naci-hijerarha u Tibet želeći na taj način potvrditi porijeklo Arijevaca s Himalaje.

Mogu li se rezultati arheološkoga rada, ako se ne kontestualiziraju na dobar način, zloupotrijebiti u kvazi naučne i političke svrhe?

O da, to je prava poslastica za političke šarlatane koji u svojim kabinetima iz komocije drže kao savjetnike površne ‘naučnike’ koji će im zbog vlastitog ego-tripa ‘nositi torbe’. Moć je vrlo opojna supstanca, znate, i stvara ovisnost, a stanovništvo (populacija), pritisnuto egzistencijom, te sve više i više uronjeno u nerealni virtualni svijet, sve manje i manje ima vremena, prostora i energije da se bavi kritičkim razmišljanjem da li su informacije točne ili ne. Odkuda one u biti dolaze? Kakva je njihova vjerodostojnost? Jesu li uopće vjerodostojne?

Što se novo dešava u arheološkoj nauci što laicima može biti pouzdan pokazatelj da se arheolozima može vjerovati?

Danas se u arheologiji koristi tehnologija širokoga spektra ‘in the real time’, koja galopira nehumanim ritmom od dronova, laser scannera do GIS-a i grafičke restitucije putem CAD-a te različitih tipova programa 3D rekonstrukcije uključujući i one za realizaciju Matrixa. Radi se o instrumentima koji uveliko ušteđuju vrijeme e/o novac pri izradi arheološke dokumentacije koja je fondamentalna tj. bazična za razumijevanje jednog lokaliteta određene civilizacije, budući da je arheologija kao zanat  sama po sebi destruktivnoga karaktera. Ako iskopate određeni sloj, nema ga više u fizičkome svijetu, odnosno postoji samo u dokumentaciji. Dokumentacija je potvrda vašega znanja – kako ste nešto iskopali, definirali i interpretirali – a za tako nešto morate imati model u glavi koji se otvara s tri ključna pitanja: što je ovo ispred mene? Kako se ovdje našlo? Koju je funkciju imalo?

Ako imate tehnologiju a ne znate master key, zamažete ljudima malo oči lijepim i atraktivnim snimcima punih boja, u pozadini stavite malo muzike – i to je to. Nedostaje samo da se pusti miris i da se čovjek totalno hipnotizira i izmanipulira. Ovako imamo još neku šansu. Momentalno se na horizontu ne vide neke nove konceptualne teorijske postavke – bar da je meni poznato. Kao da smo u jednoj fazi Barda (U budističkoj filozofiji faza međustanja uma, nakon smrti a prije novoga života).

U paralelnoj dimenziji šiba alternativna i senzacionalistička arheologija, dostupna svima putem interneta, u kojoj se iznose informacije kako smo izašli iz laboratorija tj. da smo OGM, gdje možete naći podatke o zadnjim istraživanjima bosanskih piramida ili se možete ažurirati o radioaktivnim skeletima u Mohenjo Daru, u dolini Inda, koji su materijalni dokaz atomskoga rata na planeti i čiji smo mi potomci. Pa sad, snađite se Vi…

U Italiji npr. Pompeji padaju u komadima jer, iako pod zaštitom UNESCO-a,  nedostaju financijska sredstva za vojske nekoordiniranih arheologa koji sjede nezaposleni na klupi u čekaoni, tako da momentalno živimo u svijetu multidimenzionalnih paradoksa.

Vjerujem da se danas radi o individualnoj odgovornosti pojedinca koja pridonosi obogaćenju ili osiromašenju kolektivne svijesti na Planetu. Bilo da se radi o konvencionalnim istinama ili o onim istinama obojanim apsolutnim arhetipskim vrijednostima.

Kako biste opisali stanje arheologije u Crnoj Gori i Regionu?

Po tom pitanju teško mi je odgovoriti, budući da ne radim tijekom cijele godine u Crnoj Gori. Pet godina zaredom surađivala sam s Ministarstvom nauke prilikom ‘Tjedna Nauke’ koje se obično održava tijekom zadnje sedmice septembra.  Postavili bismo Arheolab na Duklji i laboratorij je bio odlično posjećen od strane škola. To što željeznička pruga prolazi po sred lokaliteta, to vam je ista paradigma zašto po sred Salone u Hrvatskoj prolazi auto-cesta s četiri trake? Neki državni prioriteti ekonomskoga karaktera naprave by pass preko kulturnih potreba civiliziranoga društva, stavljajući akcent na brzinski povrat  novca, a u biti, na duge staze, skupo nas to sve košta.

Arheologija Crne Gore bitna je kockica u mozaiku shvaćanja historije u Regiji, odnosno važna je za shvaćanje cjelokupne historije Mediterana, budući da se na njenom teritoriju nalaze vrhunski lokaliteti, od rane prethistorije pa sve do danas. Vjerujem da će se tendencija povezivanja s kolegama iz okolnih država, što i jest prirodan proces, i dalje plodno nastaviti : u tom smislu prošle godine, krajem novembra, u Budvi je bio i održan, pod pokroviteljstvom JU Galerije i Muzeji,  Međunarodni simpozij povodom 80 godina otkrića protohistorijske i rimske nekropole u Budvi, ‘Antička Budva’ gdje se obilježavalo i 15 godina od osnutka Muzeja grada Budve.

D. Vuković

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register