Iz istraživanja “Kalteh” (Caltech study) sprovedenog 2018. godine proizašle su dve iluzije koje izazivaju odložene audio-vizuelne efekte. Jedna od njih je “Zec iluzija i njegova nevidljiva sestra zec” koja na zanimljiv način ukazuje na vezu između onoga što vidimo i onoga što čujemo.

Neki vizuelni koncepti ponašaju se kao hakeri prema našem mozgu, čineći da vidimo oblike i slike koje se zapravo ne postoje. “Zec iluzija” je trik kojim se mozak zavarava, tako da sam izmišlja ono što je već vidio, prenosi Nacionalna geografija.

Šta se zapravo dešava na videu?

Prvi dio iluzije se zove “Zec iluzija” i tada se pred našim očima javlja kratak blic, praćen isto takvim zvukom. 58 milisekundi kasnije ponovo se čuje zvuk, ali ovog puta blic izostaje, a nakon još 58 sekundi ekran ponovo emituje bljesak svijetla, praćen istim zvukom, kao i prvi put. U drugom dijelu iluzije koja se zove “Nevidljivi zec”, dešava se obrnuto. Ponovo se na početku javljaju zajedno svjetlosni bljesak i zvuk. Nakon toga, obrnuto u odnosu na prvi deo iluzije, sada se javlja samo bljesak svijetla, a zvuk izostaje. Treći put, kao i prvi, ponovo se javljaju zajedno i zvuk i blic.

Ljudski mozak gotovo svaki put povezuje ono što vidimo sa onim što čujemo. To se u slučaju pomenute iluzije manifestuje tako što ljudi navode da su tokom prvog dijela vidjeli tri bljeska, a tokom drugog dijela dva, a zapravo se desilo obrnuto. Mozak u ovom slučaju registruje bljesak samo ako čuje zvuk, čak i ako bljesak stvarno izostane, zvuk će navesti da percepiramo nepostojeći bljesak.

Efekat suprotan predviđanju

Koncept ovakvih iluzija nije nov, ali naučnici navode da je začetak manipulacije mozgom koja ubija slobodnu volju. Šta zapravo predstavlja ova iluzija? U osnovi se radi o predviđanju okrenutom naopako. Mozak je prilično dobar u predviđanju onoga što će se desiti ubuduće. U slučaju iluzija, mozak predviđa nešto što se već dogodilo, na osnovu tragova iz konteksta, čak i ako se sve dešava ispred nas. Bljesak i zvuk se dešavaju toliko brzo da mozak nije u stanju da ih procesuira, pa zbog toga zavarava sebe da je video nešto što nije. Ova iluzija nas navodi da razmislimo o tome koliko zapravo možemo da vjerujemo svojim očima.