Izrazit priliv negativnih osećanja, najčešće bijesa i anksioznosti je misteriozno stanje koje se javlja kao odgovor na neke zvukove koje čujemo gotovo svakodnevno.
Žvakanje, pjevušenje, kucanje, pa čak i disanje kod ljudi sa mizofonijom stvara osjećaj koji je intenzivniji od jednostavne nelagode, a česta je dilema da li ovo može da se smatra mentalnim poremećajem, piše Nacionalna geografija.
“Za razliku od ljudi koji kažu da im smeta da neko žvaće čips u bioskopu za vrijeme filma, ljudi sa mizofonijom zaista pate”, objasnio je profesor psihijatrije na Univerzitetu u Amsterdamu, Demijen Denis za Live Science.
Djeca sa mizofonijom često uz nju imaju još nekoliko povezanih poremećaja, poput poremećaja pažnje/hiperaktivnost (ADHD) ili autizam.
Istraživanja objavljena u žurnalu Current Biology otkrila su da se kod osoba sa mizofonijom zvukovi “okidači” aktiviraju djelove mozga koji regulišu strah i emocije kao i one odgovorne za formiranje dugoročnih sjećanja. Primjenjujući različite tehnike snimanja mozga, naučnici su otkrili da su veze između ovih djelova mozga strukturalno robusnije i drugačije kod osoba koje su selektivno osjetljive na zvukove. Iako snimci ukazuju na postojanje anomalije, ovo “stanje” još uvijek nije opšteprihvaćeno kao poremećaj
Utvrđeno je i da osobe sa mizofonijom kada čuju zvukove koji ih iritiraju doživljavaju ubrzan rad srca i preznojavanje, a naučnici to objašnjavaju izmijenjenim funkcionisanjem mehanizma za emocionalnu kontrolu u mozgu.
Zbog toga što je mizofonija i dalje neodređen pojam, ni njen tretman ne može da se precizno definiše. Psihijatri navode da pojedini pacijenti ispoljavaju anksioznost, neki bijes, a neki gađenje kada čuju zvuk na koji su osjetljivi, a da bi im pomogli da kontrolišu mizofoniju koriste različite terapije, u skladu sa ispoljenim emocijama.







0 Comments