Nojeva jaja

Osim što su pravili parfeme i mentol bombone, stari Egipćani su među prvima koji su koristili dezodorans. Njihovi recepti za dezodoranse bili su slični njihovim parfemima, ali umjesto stvaranja raskošnih mirisa, glavna svrha dezodoransa bila je da se prikrije miris znoja. Jedna formula je sadržala nojeva jaja, orašaste plodove, tamariks i pastu od kornjačinog oklopa. U pitanju je bila smješa bez mirisa koju su nanosili na tijela kako bi se borili isključivo protiv znoja.

Kaše od tamjana

U drevnom Egiptu su pravili i loptice od kaše sa tamjanom koje su potom držali ispod pazuha.

Rogač

Stari Egipćani su rogač koristili kao dezodorans. Bogati Egipćani su slamali mahune i trljali ih po tijelima kako bi ublažili svoj prirodan miris.

Maslinovo ulje

Masline su bile sastavni dio života u staroj Grčkoj i Rimu. Proizvođači parfema bi dodavali razne sastojke, poput lišća, korijenja i cvijeća u maslinovo ulje koje bi potom nanosili na kožu.

Mirisne kupke

Neki ljudi iz viših slojeva srtarogrčkog društva su koristili mirisne kupke prije nanošenja parfema ispod pazuha (praksa koju su preuzeli od Egipćana). U to doba, nije bilo neobično kupati se jednom dnevno, za razliku od Srednjeg veka kada se potpuno nago kupanje smatralo nečistim.

Sivi ćilibar ili ambra

Jedan najpoznatijih sastojaka mnogih parfema već vjekovima je ambra ili sivi ćilibar, zahvaljujući kome je parfem postojaniji na koži. Malo ljudi zna da je ambra zapravo žučni sekret koji proizvodi ulješura ili “spermasti” kit. Kada ova vrsta kita pojede nešto oštro, kao što su školjke, on luči ljepljivu sluz koja štiti stomak od povreda. Onda, kao i kod mačaka i njihovih kuglica dlaka, ulješura – da bi izbacila te oštre materije – povrati u okean, gde dolazi do hemijske reakcije usljed susreta sa solju, kiseonikom i svjetlošću. Ta izlučevina se pretvara u čvrst kamen, sličan vosku, a ljudi to kamenje skupljaju kako bi ih prodali parfimerijama koje od njih izrađuju ambru i stavljaju je u preskupe parfeme.

Mošus

Mošus – riječ koja je i danas povezana sa mirisima – prvi put je privukao pažnju parfimera u srednjem vijeku. Dolazi iz male vrećice koja visi ispred genitalija muškatnog jelena i miriše na mokraću kada je jelen izlučuje. Da bi se postigla željena aroma – slatka, zemljana i senzualna – žlijezda mora da se skine i da se osuši. Supstanca je bila toliko popularan parfemski sastojak da su muškatni jeleni bili stavljeni na listu ugroženih životinja tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka. Danas parfemi sa mošusnim mirisom koriste sintetičke sastojke. (Izvor: nacionalna geografija)