Bijes aktivira moždane procese koji utiču na volju, podstičući akcije koje bismo vjerovatno inače izbjegavali. Ali, ne možemo koristiti bijes ako vjerujemo da je loš ili strašan.

Bijes izbija kada vjerujemo da nešto treba da se dogodi, a ne dogodi se. Ako znamo kakav osjećaj nam bijes izaziva, možemo da zatražimo ono što nam treba. Ukoliko ne znamo kako da prepoznamo fizičku senzaciju ili ne znamo šta da radimo sa bijesom kada se nagomila ili „eksplodira“, bijes će brzo da se maskira iza drugih emocija, kao što su gorčina, cinizam, nepovjerenje i prezir. Zatim sami sebe zarobimo u sopstvenoj priči o tome šta je pogrešno i užasno i vežemo određena osjećanja za tu priču. Stres koji proizilazi iz skrivanja bijesa izbija u neadekvatnim situacijama, sa kolegama i kod kuće, sa ljudima koje volimo najviše.

Ukoliko nismo preduzeli akciju jer smo se osjećali nemoćno, odustajemo i prije nego što pokušamo da promenimo bilo šta. Možda smo pokušali jednom ili dva puta, ali su se ti pokušaji loše završili. Kada nas neko pita kako se osjećamo povodom određene situacije, mi kažemo: „Ne postoji ništa što ja mogu da uradim“ ili „Nije na meni da se miješam. Biću otpušten. Dogodiće se odmazda. To će povrijediti moje kolege ili moju djecu.“ Izgovorima nema kraja. Nosimo se sa ponašanjem koje nas povređuje, držimo svoj bijes unutra i pravimo se da ne postoji.

Sa druge strane, možda i znamo da postoje stvari koje možemo da promijenimo, ali želimo da izbjegnemo direktno suočavanje. Zaglavimo se u negativnoj petlji žaljenja. Počnemo da osuđujemo, „Oni su kreteni“. Onda počnemo da tražimo ljude koji će se složiti sa našom tačkom gledišta. Ljudi često koriste društvene mreže da bi izbacili negativnu energiju i potražili istomišljenike, dok istovremeno ne rade ništa kako bi se zauzeli za promjene koje žele da vide.

Neki ljudi se kreću naprijed – nazad između borbe i odustajanja. Udare glavom o zid i zatim kažu: „Nema veze, zaboravi“. Čim im se energija vrati nazad, ponovo traže platforme i ljude da naglas izraze njihov prezir.

Ukoliko ne identifikujemo bijes momentalno, može da nas odvede u tišinu ili da nas otruje cinizmom. Šteta koja nastane po naše zdravlje, produktivnost i odnose sa ljudima može biti razarajuća. Bilo bi bolje da se vratimo u taj trenutak, da bismo znali kako da ga iskoristimo. Moramo ponovo da proživimo priču da bismo utvrdili koje akcije možemo sada da preduzmemo.

Razmišljajte o nekome ko vas je dugo iritirao. Vratite se u trenutak kada je vaš bijes izazvan. Možete li da se sjetite šta ste očekivali da ćete dobiti, ali niste? Razmotrite vaše emocionalne potrebe, kao što su potreba za odobravanjem, razumijevanjem ili poštovanjem. Šta vam je najviše trebalo ili šta ste najviše željeli u tom trenutku i da li ste bili iznenađeni ili povrijeđeni kada se to nije dogodilo?

Može vam pomoći zapisivanje priča koje su vam se dogodile, ili ukoliko ih ispričate prijatelju ili savjetniku koji će vas saslušati i neće vam reći šta da radite. Ispričajte priču, izjavite da je došlo do nepravde, imenujte neznanje i zatvorenost i recite šta je neispravno. Jednom kada počnete da osjećate da vaš bijes raste, imate dve opcije. Možete da ga zadržite i da preduzmete nešto. Ili, možete da osjećate olakšanje od beskrajnog gunđanja u vašem mozgu.

Intenzitet bijesa koji osjećamo nam pokazuje da li je vrijedno da ga zadržimo ili da ga se oslobodimo. Ponekad možemo da prepoznamo da naša reakcija nije bila podudarna sa onim što smo namjeravali. Prijatelj je pokušao da nam pomogne, čak i kada smo se osjećali poniženo. Kolega nije ukrao unapređenje od nas i možda želi da o tome popriča sa nama. Roditelji su nas voljeli, činili su najbolje što su mogli sa onim što su znali. Ukoliko shvatimo da njihove namjere nisu bile da nas povrede, možda ćemo poželjeti da se oslobodimo bijesa.

Oslobađanje bijesa znači da smo odabrali da se osjećamo drugačije kada se prisjećamo konkretnog događaja koji je u nama izazvao bijes.

Većina mojih klijenata radi u toksičnom okruženju. Kada osjete da se njihov bijes ili ozlojeđenost nakuplja, uzmu svoje telefone i gledaju njihove omiljene fotografije. Nemoguće je biti bijesan kada se smijete ili osjećate ljubav.

Vratite se u trenutak kada ste bili ljuti. Da li možete da iskoristite humor ili ljubav da biste razriješili vašu frustraciju? Ovo je način na koji se oslobađamo sopstvenog bijesa. Ispunimo svoje srce zahvalnošću, saosjećanjem ili nadom. Koristimo radoznalost kako bismo otvorili svoj um. Nagomilavamo emocije kada pokušavamo da mislimo o nečemu drugom. Oslobađamo emocije kada mijenjamo kako se osjećamo.

Ali, ukoliko je ono što nismo dobili za nas od velikog značaja, tada zadržavamo bijes. Koristimo energiju bijesa kako bismo aktivirali promjenu.

Možete li da pitate za nešto što vam treba? Priznajte drugoj osobi kako ste se osjećali povodom određenog razgovora i šta biste voljeli da se događa u budućnosti. Ili, da li postoji promjena koju treba da napravite, a plašili ste se da se sa njom suočite? Odredite konkretan datum kada ćete da preduzmete akciju, čak i ukoliko se plašite. Na ovaj način koristite bijes konstruktivno.

Ukoliko pitamo za nešto što nam treba, to nas ne čini slabim. To nas čini moćnijim.

Moguće je da imamo izbor šta da radimo u momentu kada je bijes izazvan. Znanje o tome kakav osjećaj bijes izaziva u našem tijelu može nam pomoći da prepoznamo šta da radimo u realnosti. Da li je to udarac u stomak? Da li vam se ramena stegnu do vrata? Neki ljudi stiskaju zube. Primjećivanje ovih reakcija u momentu zahtijeva vježbu, ali važno je za mentalno zdravlje. Naša vještina u prepoznavanju ovih reakcija predstavlja osnovu emocionalne inteligencije.

Ukoliko odaberete da zadržite bijes, obavijestite osobu sa kojom ste šta su rekli ili uradili što je izazvalo kod vas osjećaj bijesa, pa zatim saopštite kako biste željeli da se konverzacija nastavi. Možda će oni pokušati da se odbrane. Dišite i ostanite smireni. I ukoliko ispoštuju i ukoliko ne ispoštuju vašu želju, nećete biti ljuti sami na sebe, jer ste bili iskreni. Promjena koju želite da vidite može da se dogodi i kasnije, nakon što su imali vremena da procesiraju interakciju.

Kada zastanemo i sagledamo svoj bijes, sami biramo šta da radimo, umjesto da dozvoljavamo sopstvenim emocijama da biraju umjesto nas.

Bijes je bio izvor energije koja me je pokretala u životu kada je moja odlučnost bila testirana kroz odbijanje, razočarenje, seksualno zlostavljanje, izdaju, pa čak i fizičke poteškoće.

Prestanite da izbjegavate bijes. Nije nužno ružan ili opasan. Ne dozvolite da se pretvori u povlačenje ili u cinizam. Kada ste dovoljno hrabri da zastanete i pogledate ga, možete bolje da odredite da li da ga oslobodite ili da tu energiju koristite za akciju. Balansirajte bijes sa strašću ka onome što želite da dostignete, nadom za bolju budućnost i hrabrošću da se zauzimate za život koji želite da stvorite.
(Izvor: psihoverzum.com)