Već hiljadama godina jaje se nalazi u centru ljudske egzistencije. U mnogim religijama i predanjima, počev od drevnih Egipćana, preko Grka, Rimljana, starih Inka, u pričama o nastanku svijeta nalazi se jaje.

Prastanovnici južne Kalifornije, pleme naroda Kahula je vjerovalo da je svijet nastao iz razbijenog jajeta. Plemena koja su naseljavala Omahu, Nebrasku i Ajovu su vjerovala da je jaje palo u svjetski okean, a u njemu su bile sve majke i svi očevi svega što će biti rođeno.

Šta kaže nauka?

Satelit NASA ‘Vilkinson’ je 2006. godine sakupio podatke koji ukazuju na to da je i sam svemir u obliku elipsoida, odnosno da je ovalnog jajastog oblika. Naučnici ovu tezu ne mogu niti da dokažu, niti da ospore, ali ostaje mogućnost da živimo u jednom jajetu koje se neprestano širi.

Johan Kepler je još 1609. godine potvrdio da se planete, uključujući i našu, okreću oko Sunca ne baš po pravilnoj kružnici, već da imaju elipsastu orbitu. Zato nam i Mjesec na noćnom nebu nekada izgleda veći, a nekada manji.

Postoji još jedna sličnost između Mjeseca i jajeta. Mada izgleda kao da je glatka, ljuska jajeta ima najmanje 17.000 sićušnih kratera po sebi. Osim toga, ljuska je i polupropustljiva i kroz nju prolaze vazduh i vlaga.

Jaje je struktura koja nema nikakvu spoljašnju podršku, a ipak je dovoljno jako da zaštiti i razvije život u sebi. Ako se na jednu tačku izvrši pritisak, on će se podjednako rasporediti preko cijele kupole. Zato je nemoguće smrskati jaje u dlanu jedne ruke.

Ljudi su željeli da kopiraju ovaj savršeni, aerodinamični, prirodni oblik koji nema ni početak ni kraj. Međutim, tek krajem 20. vijeka arhitekte su se osmjelile da projektuju građevine u obliku jajeta.

Bjelančevine jajeta imaju savršenu kombinaciju aminokiselina koje učestvuju u izgradnji ljudskog tkiva. Bolju kombinaciju ima samo majčino mlijeko. (Izvor: RTS)