ODUPRI SE

Objavljeno: 30.03.2019, 09:29h

Piše: Ibrahim ČIKIĆ

Kako se bliži rasplet drame u novonastalim državicama na prostoru bivše nam domovine, sve više mi naum pada prijatelj Predrag. Upoznali smo se u autobusu na relaciji Sarajevo – Bijelo Polje polovinom osamdesetih godina prošloga vijeka. Poznati sarajevski scenograf, izgledom roker a u duši vrhunski poznavalac sufijske misli. Agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu dočekao je u Trebinju, gdje je imao butik. Zato što je odbio da učestvuje u ubijanju Hrvata i Bošnjaka, kamiondžija Vučurović ga protjeruje u Crnu Goru. Sa suprugom Almom i sinom Gagom odlazi u očevu polurazrušenu kuću u jednom selu vraneške doline. Krajem 93-će odlazi za Ameriku, a 1997-me u Australiju. Od tada, nikada više ni on ni njegova porodica nogom nisu kročili na Balkan.

Znali smo satima razgovarati u mom stanu u Bijelom Polju. Mnogo sam naučio od tog čovjeka. Filigranskom preciznošću je najavio buduće događaje. Njegovim odlaskom izgubio sam istinskog prijatelja. Nažalost, nismo se čuli dvadeset godina. Ipak, ja i dalje imam i osjećam istu dozu prijateljstva prema njemu i nikada ga neću zaboraviti. Razumijem zašto se prestao javljati, ali često se sjećam njegovih riječi.

“Ibrahime, doći će vrijeme kada će iz jednog centra moći ljudima kreirati svijest. Kada oni mahnu određenim proizvodom, ljudi će slijediti njihove upute i kupovati. Oni će postavljati i smjenjivati vladare u državama širom svijeta. Mi u Jugoslaviji ćemo, umjesto radničke klase i fabrika, dobiti sirotinju i partije. Međusobno ćemo se  poubijati zbog imena i crkve. Sela će ostati pusta a gradovi će postati jednonacionalni. Stranci će pokupovati i izgraditi auto-puteve, elektrane…  ali narod će živjeti u mraku i voziti se lokalnim džadama jer neće imati para da plati usluge. Ti se i dalje čvrsto drži mudroga starca sa istoka i pazi sebe. Isti nam je duhovni učitelj i slušaj ga.“

Definitivno, ovi što se trideset godina igraju našim sudbinama nisu oni o kojima je Predrag govorio i samo je pitanje dana kada će otići u zatvore ili penzije. Potrošeni su a i odradili su posao. Bez samoorganiziranja naroda nema sreće. Svi su nas redom izdali. Da nije otišao, siguran sam da bi se i Predrag pridružio pokretu “Odupri se 97000.“

Ako nećeš i ti da odeš ili umreš kao siromah koga će ukopati o trošku socijalnog ili parama uzetim na kamatu, odupri se i ti. Krajnji je vakat, odupri se.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register