ZOVI ME DAH

Objavljeno: 18.12.2018, 17:36h

“Ja nisam hrišćanin, židov, ni musliman, nisam hindu, budist, sufi ni zen. Ne pripadam ni jednoj religiji niti kulturnom sistemu. Nisam sa istoka niti sa zapada. Nisam iz okeana niti sa kopna. Ni zemaljski ni nebeski. Niti sam sazdan od nekakvih hemijskih elemenata. Ja ne postojim. Nisam biće iz ovog života, niti onog sljedećeg. Nisam postao od Adama i Eve, niti po bilo kojoj priči o postanku. Moje mjesto je besprostorno, moj trag je bez traga. Nisam ni tijelo ni duh. Pripadam Njemu, Jednome, Tvorcu Svega koji nema početak ni kraj. Zovu me – Dahom. Dišuće ljudsko biće. Samo dah i jedino dah i ništa više.“ Rumi Da poštovani prijatelju, ovo je Zbilja i Suština našeg stanja na Zemlji, htio to sebi priznati ili ne. Samo zaljubljenici u vlastiti ego i konformizam, neznalice, glupani i zločinitelji profiliraju podjele i razlike. Izmišljaju kovanice za umske špekulacije kako bi lakše vladali ruljom ili stampedom. Zavisno od situacije. Nažalost, zbog nezasitosti ovih prvih i gluposti onih drugih, historija je puna sijaset primjera, krvavih obračuna u kojima su stradali desetine miliona dašaka ili kako ih drugačije zovemo ljudi. Pa čemu podjele, rulje, torovi, halke, partije, asocijacije, nacije, vjere, ideologije, podržavanje ove ili one strane… Možeš ti sebe nazivati bilo kojim imenom ali ako se ne vladaš po Zakonu ti si obični lažljivac i ništa više. Kolateralna šteta. Statistika. Zločinitelju. Pogledaj me u oči ako imaš hrabrosti i reci šta vidiš u njima. Ništa. Zar ti to zoveš očima, veli mi. Znao sam, ali da mi se srce smiri, pitam te. Kako će slijepac na tuđe nedaće, nešto vidjeti. Kad mu je srce, iako mu se čini da je među živima, davno umrlo. Mrzitelju različitosti, da nisi sam sebi srce ubio u njima si mogao vidjeti: Sunce Ljubavi. Mjesečevu svjetlost punu uzdaha. Zemlju ispunjenu nepravdom. Vjetrove silne pune tuge. Podrhtavanje tla od prevelike boli. I kišu od bisernih suza. I dugu oprosta. I Srce veliko ko Univerzum. I Veličanstvenog i Uzvišenog Boga. Mržnja je ubila čovjeka u tebi, pa si postao gori od zvijeri. Zato si slijep i pored očiju. I nikada nećeš biti dah, niti na Put Ljubavi izaći. Počeo sam sa Rumijem pa ću sa njegovim stihovima i završiti. „Ne traži raj i pakao u budućnosti. Oni su ovdje i sada. Ako možeš voljeti nekoga bez očekivanja, bez računice – ti si u raju. Ako si u svađi i mržnji –u paklu si.“

“Ja nisam hrišćanin, židov, ni musliman,

nisam hindu, budist, sufi ni zen.

Ne pripadam ni jednoj religiji

niti kulturnom sistemu.

Nisam sa istoka niti sa zapada.

Nisam iz okeana niti sa kopna.

Ni zemaljski ni nebeski.

Niti sam sazdan od nekakvih

hemijskih elemenata.

Ja ne postojim.

Nisam biće iz ovog života,

niti onog sljedećeg.

Nisam postao od Adama i Eve,

niti po bilo kojoj priči o postanku.

Moje mjesto je besprostorno,

moj trag je bez traga.

Nisam ni tijelo ni duh.

Pripadam Njemu,

Jednome,

Tvorcu Svega

koji nema početak ni kraj.

Zovu me – Dahom.

Dišuće ljudsko biće.

Samo dah

i jedino dah

i ništa više.“

Rumi

Da poštovani prijatelju, ovo je Zbilja i Suština našeg stanja na Zemlji, htio to sebi priznati ili ne. Samo zaljubljenici u vlastiti ego i konformizam, neznalice, glupani i zločinitelji profiliraju podjele i razlike. Izmišljaju kovanice za umske špekulacije kako bi lakše vladali ruljom ili stampedom. Zavisno od situacije. Nažalost, zbog nezasitosti ovih prvih i gluposti onih drugih, historija je puna sijaset primjera, krvavih obračuna u kojima su stradali desetine miliona dašaka ili kako ih drugačije zovemo ljudi.

Pa čemu podjele, rulje, torovi, halke, partije, asocijacije, nacije, vjere, ideologije, podržavanje ove ili one strane… Možeš ti sebe nazivati bilo kojim imenom ali ako se ne vladaš po Zakonu ti si obični lažljivac i ništa više. Kolateralna šteta. Statistika.

Zločinitelju.

Pogledaj me u oči ako imaš hrabrosti

i reci šta vidiš u njima.

Ništa. Zar ti to zoveš očima, veli mi.

Znao sam, ali da mi se srce smiri, pitam te.

Kako će slijepac na tuđe nedaće, nešto vidjeti.

Kad mu je srce, iako mu se čini da je među živima,

davno umrlo.

Mrzitelju različitosti,

da nisi sam sebi srce ubio

u njima si mogao vidjeti:

Sunce Ljubavi.

Mjesečevu svjetlost punu uzdaha.

Zemlju ispunjenu nepravdom.

Vjetrove silne pune tuge.

Podrhtavanje tla od prevelike boli.

I kišu od bisernih suza.

I dugu oprosta.

I Srce veliko ko Univerzum.

I Veličanstvenog i Uzvišenog Boga.

Mržnja je ubila čovjeka u tebi,

pa si postao gori od zvijeri.

Zato si slijep i pored očiju.

I nikada nećeš

biti dah, niti na

Put Ljubavi izaći.

Počeo sam sa Rumijem pa ću sa njegovim stihovima i završiti.

„Ne traži raj i pakao

u budućnosti.

Oni su ovdje i sada.

Ako možeš voljeti

nekoga bez

očekivanja,

bez računice – ti si u raju.

Ako si u svađi i mržnji –u paklu si.“

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register