Ma, znam ja, da prva masovno turisticka zapovest kaze:,, U zakupljeno vreme turiste bez neprijatnih detalja vezanih za realni i svakodnevni zivot domaceg stanovnistva.” Ma, znam ja, ali sam ipak odlucila da sa saputnicima ,mladom Engleskinjom i mladim Belgijancem ,podelim uspomenu na majsko putovanje iz 1999g. Nicim izazvana i niodkuda iskrsla secanja na zelenu kockastu ladu ziguli i cebad i jastuke i na brzinu potrpanu neophodnu odecu i fotografije ,,Znate, kada su nas, vase zemlje bombardovale, moja cerka Anka je imala mesece, bez godina.
Njen i Stefanov otac je bio mobilisan i negde na crnogorsko albanskoj granici,
sa grancicama na slemu, statirao u lako artiljerijskoj, protiv avionskoj vezbi zvanoj, pokazacemo mi njima. Kad su bombe pocele padati po mom gradu Uzicu, procenila sam u besanoj noci uoci polaska, da su nam sanse za zivot vece ako krenemo ovim lokalnim putem, preko ove zemljane brane.I posli smo u susret ocu,djedu i pradjedu u crnogorske planine po imenu Durmitor i Sinjajevina”
U amaterskoj zelji da im sve ispricam I na sva pitanja iskreno odgovorim, nudeci kozu, utrobu I kosti kao deo izleta, prisecala sam se sa mukom melodije globalno-evrovizijskog esperanta i podmazivala moj, od duge neupotrebe zardjali, engleski jezik. U poslednjem granicnom trenutku, posle koga bi sledeci vodio potpunoj dematerijalizaciji I definitivnom prelasku na onu stranu ove stvarnosti, iskoci kajron sa spasonosnim cirilicnim tekstom simpaticnog i vrednog mladog coveka, koji je ovo putovanje i organizovao ,,Ne moraju oni bas sve da znaju,teta Ljiljo.”
Sajmon Dženkins pise za londonski Gardijan: „Šteta koju proizvodi masovni turizam uskoro će nadmašiti štetu nastalu najvećim ratnim razaranjima“.
0 Comments