Wall Street Journal: Tramp, Putin i pitanje CG

Objavljeno: 31.07.2018, 17:25h

Sadržaj razgovora predsjednika SAD i Rusije Donalda Trampa i Vladimira Putina ni poslije dvije nedjelje nije objelodanjen, ali nedavni potezi dvojice lidera nagovještavaju da su možda razgovarali o ulozi i ambicijama NATO i da su krenuli ka preraspodeli ravnoteže moći koja bi trebalo da zabrine i Evropljane i Amerikance, piše danas Wall Sreeet Journal. U autorskom tekstu Tramp, Putin i pitanje Crne Gore bivši američki ministar pravde Majkl Mukasi navodi da bez obzira na različite spekulacije Amerikanci u najmanju ruku moraju ozbiljno da uzmu u razmatranje mogućnost da je Tramp umanjio američku posvećenost evropskoj odbrani. Autor podsjeća na Trampovu izjavu o “maloj i agresivnoj” Crnoj Gori koja bi mogla da počne Treći svjetski rat i pita se otkud je Crna Gora pala Trampu na pamet kad ranije nije pokazivao zabrinutost za tu zemlju, pa čak ni da zna gdje se nalazi, prenosi Beta. Sa druge strane, dodaje se, ima puno dokaza da je Rusija zabrinuta zbog ulaska Crne Gore u NATO. Kremlj je obećao da će uzvratiti Alijansi još 2015. kada je prvi put o zvanično ponudila Crnoj Gori članstvo, podsjeća autor teksta i ukazuje da visoki ruski zvaničnici navode da su prijemom Crne Gore članice NATO prekršile dogovor o neširenju Alijanse na istok, postignut za vrijeme predsjednika Džordža Buša starijeg. Obećanje NATO da se neće širiti nikad nije bilo obavezujuće, navodi autor i dodaje da je trebalo da se odnosi na Istočnu Njemačku ali je postalo nevažno 1990. kada je Njemačka ponovo ujedinjena. Medjutim to nije zaustavilo ruske obavještajce da teoretišu da bi Crna Gora mogla da bude podstrekač Trećeg svjetskog rata, kao što je susjedna Srbija bila za Prvi svjetski rat, piše u tekstu Wall Sreeet Journal. Ta briga možda nije bila poznata Trampu ali je svakako poznata Putinu, karijernom obavještajcu, navodi autor i dodaje da je u Helsinikju ruski predsjednik imao motiv i priliku da pokrene pitanje Crne Gore. Putinove akcije poslije samita takođe su pokazale obnovljenu agresiju prema transatlantskoj solidarnosti, ali na drugom frontu. Dan pošto se sastao s Trampom u Helsinkiju Putin je ostao na bilateralnom sastanku s predsjednikom Finske, zemlje koja je dugo podjeljena između uticaja Rusije i Zapadne Evrope. Iako Finska nije ušla u NATO ona ipak sve više sarađuje s Zapadom oko odrbrane i u maju se posvetila novom strateškom partnestvu s SAD i Švedskom. U svjetlu toga vjerovatno je da je Putin iskoristio svoj produžen boravk u Helsinikiju da ubjedi Fince da je Tramp njemu nagovijestio da nije spreman da osporava ruske ambicije u Evropi, navodi se. Ipak, kako se dodaje, ovo su spekulacije i moguće je da je dvosatni razgovor Trampa i Putina bio bezazlen i da su razgovarali o golfu i unucima i da ono što je s Trampove strane izgledalo kao oslobađanje Rusije od odgovornosti bila samo jezička omaška a trebalo je da bude snažna optužba na račun Rusije. Ali, dodao je autor, Amerikanci moraju bar ozbiljno da uzmu u razmatranje mogućnost da je Tramp umanjio američku posvećenost evropskoj odbrani. Srećom ta šteta će moći da bude popravljena velikim ponovnim obavezivanjem na suprotstavljanje ruskoj agresiji, navodi se u tekstu i dodaje da politika Trampove administracije, nasuprot njegovim nedavnim izjavama, već pruža čvrstu osnovu za takvu strategiju. Autor navodi da je za razliku od svog prethodnika Tramp poslao oružje u Ukrajinu kao pomoć u otporu ruskom otimanju teritorije, a to treba i da se nastavi. Takođe, iako je predsjednik SAD nagovestio da su zajedničke vojne vežbe previše skupe i nedovoljno efikasne bilo bi korisno da se sprovode češće i sa više vojnika radi zaustacljanja Rusije i ohrabrivanja američkh saveznika, a SAD bi trebalo da ubrzaju i ponovnu izgradnju Atlantske flote kako bi se suprostvaile rastućem ruskom prisustvu u vodama kod istočnih obala SAD. A, kako bi se SAD osvetile za rusko mješanje u izbore na način koji bi privukao pažnju nekadašnjeg oficira KGB Vladimira Putina, FBI bi trebalo da razmotri da ruske obavještajce stavi pod dvadesetčetvoročasovni nadzor kao što Rusi redovno rade sa američkim personalom u Moskvi. Ti koraci bi pokazali američkim evropskim saveznicima Putinu da su SAD glasnije na dijelu nego na riječima.

Sadržaj razgovora predsjednika SAD i Rusije Donalda Trampa i Vladimira Putina ni poslije dvije nedjelje nije objelodanjen, ali nedavni potezi dvojice lidera nagovještavaju da su možda razgovarali o ulozi i ambicijama NATO i da su krenuli ka preraspodeli ravnoteže moći koja bi trebalo da zabrine i Evropljane i Amerikance, piše danas Wall Sreeet Journal.

U autorskom tekstu Tramp, Putin i pitanje Crne Gore bivši američki ministar pravde Majkl Mukasi navodi da bez obzira na različite spekulacije Amerikanci u najmanju ruku moraju ozbiljno da uzmu u razmatranje mogućnost da je Tramp umanjio američku posvećenost evropskoj odbrani.

Autor podsjeća na Trampovu izjavu o “maloj i agresivnoj” Crnoj Gori koja bi mogla da počne Treći svjetski rat i pita se otkud je Crna Gora pala Trampu na pamet kad ranije nije pokazivao zabrinutost za tu zemlju, pa čak ni da zna gdje se nalazi, prenosi Beta.

Sa druge strane, dodaje se, ima puno dokaza da je Rusija zabrinuta zbog ulaska Crne Gore u NATO.

Kremlj je obećao da će uzvratiti Alijansi još 2015. kada je prvi put o zvanično ponudila Crnoj Gori članstvo, podsjeća autor teksta i ukazuje da visoki ruski zvaničnici navode da su prijemom Crne Gore članice NATO prekršile dogovor o neširenju Alijanse na istok, postignut za vrijeme predsjednika Džordža Buša starijeg.

Obećanje NATO da se neće širiti nikad nije bilo obavezujuće, navodi autor i dodaje da je trebalo da se odnosi na Istočnu Njemačku ali je postalo nevažno 1990. kada je Njemačka ponovo ujedinjena.

Medjutim to nije zaustavilo ruske obavještajce da teoretišu da bi Crna Gora mogla da bude podstrekač Trećeg svjetskog rata, kao što je susjedna Srbija bila za Prvi svjetski rat, piše u tekstu Wall Sreeet Journal.

Ta briga možda nije bila poznata Trampu ali je svakako poznata Putinu, karijernom obavještajcu, navodi autor i dodaje da je u Helsinikju ruski predsjednik imao motiv i priliku da pokrene pitanje Crne Gore.

Putinove akcije poslije samita takođe su pokazale obnovljenu agresiju prema transatlantskoj solidarnosti, ali na drugom frontu. Dan pošto se sastao s Trampom u Helsinkiju Putin je ostao na bilateralnom sastanku s predsjednikom Finske, zemlje koja je dugo podjeljena između uticaja Rusije i Zapadne Evrope.

Iako Finska nije ušla u NATO ona ipak sve više sarađuje s Zapadom oko odrbrane i u maju se posvetila novom strateškom partnestvu s SAD i Švedskom. U svjetlu toga vjerovatno je da je Putin iskoristio svoj produžen boravk u Helsinikiju da ubjedi Fince da je Tramp njemu nagovijestio da nije spreman da osporava ruske ambicije u Evropi, navodi se.

Ipak, kako se dodaje, ovo su spekulacije i moguće je da je dvosatni razgovor Trampa i Putina bio bezazlen i da su razgovarali o golfu i unucima i da ono što je s Trampove strane izgledalo kao oslobađanje Rusije od odgovornosti bila samo jezička omaška a trebalo je da bude snažna optužba na račun Rusije.

Ali, dodao je autor, Amerikanci moraju bar ozbiljno da uzmu u razmatranje mogućnost da je Tramp umanjio američku posvećenost evropskoj odbrani.

Srećom ta šteta će moći da bude popravljena velikim ponovnim obavezivanjem na suprotstavljanje ruskoj agresiji, navodi se u tekstu i dodaje da politika Trampove administracije, nasuprot njegovim nedavnim izjavama, već pruža čvrstu osnovu za takvu strategiju.

Autor navodi da je za razliku od svog prethodnika Tramp poslao oružje u Ukrajinu kao pomoć u otporu ruskom otimanju teritorije, a to treba i da se nastavi.

Takođe, iako je predsjednik SAD nagovestio da su zajedničke vojne vežbe previše skupe i nedovoljno efikasne bilo bi korisno da se sprovode češće i sa više vojnika radi zaustacljanja Rusije i ohrabrivanja američkh saveznika, a SAD bi trebalo da ubrzaju i ponovnu izgradnju Atlantske flote kako bi se suprostvaile rastućem ruskom prisustvu u vodama kod istočnih obala SAD.

A, kako bi se SAD osvetile za rusko mješanje u izbore na način koji bi privukao pažnju nekadašnjeg oficira KGB Vladimira Putina, FBI bi trebalo da razmotri da ruske obavještajce stavi pod dvadesetčetvoročasovni nadzor kao što Rusi redovno rade sa američkim personalom u Moskvi.

Ti koraci bi pokazali američkim evropskim saveznicima Putinu da su SAD glasnije na dijelu nego na riječima.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register