U crnogorskom dijelu Jadrana u posljednje dvije godine zabilježeno je nešto više od 50 jedinki ajkula na sedam lokaliteta, što govori da broj tih vrsta nije, kako se misli, povećan, već smanjen.

To je, nakon dvije godine terenskog istraživanja, ali i informacija od lokalnih ribara o ulovu i viđanju, pokazalao istraživanje Crrnogorskog društva ekologa (CDE), sprovedeno zajedno sa Institutom za biologiju mora.

Dvogodišnje istraživanje, kako je kazao Ilija Ćetković iz CDE, odnosilo se na dio morskog ribarstva čiji je cilj izlov tune i druge krupne plave ribe, a predmet istraživanja bio je uticaj pelagičnih parangala (ribolova sa posebnom vrstom udice) i Big Game Fishinga (sportskog ribolova na tune), ali i mreža stajačica na ajkule.

Istraživanje je finansirala Raford fondacija iz Velike Britanije.

Ćetković navodi da su najčešće domaće vrste većih ajkula pas modrulj, mako ajkula i ajkula lisica.

“Pored njih, Jadran ima i više manjih vrsta ajkula, među kojima su morska mačka, pas pena, pešikan i druge. Ljudi nekad steknu mišljenje da se njihova brojnost povećala, sto se obično događa tokom turističke sezone. To je lako objasniti, jer je u tom dijelu godine na moru veliki broj ljudi u ribolovu, jedrenju, ronjenju i drugim aktivnostima. Samim tim je uvećan i broj susreta sa nekom od više vrsta ajkula koje naseljavaju Jadran. Širenju tog mišljenja doprinosi i činjenica da svako ima telefon kojim može zabilježiti susret sa ajkulom, pa se te slike i snimci jako brzo šire u medijima i na društvenim mrežama”, kazao je Ćetković, prenosi portal Vijesti.