Iako se osjećam kao građanin svijeta, Bijelo Polje je grad koji najviše volim. Ne, nije ta ljubav inicirana ljepotom čaršije, mnogo je ljepših čaršija od mog Akova, ali Lim i ljudi su kozmičko nadahnuće. Istina, obale i rijeka Lim su, kao i građani, nepopravljivo uništeni, ali ipak je ostalo sjećanje na lijepa vremena i bezbrižno djetinjstvo. I pored od strane režima višedecenijske kampanje dehumanizacije moje ličnosti, nikada nisam ostao bez nekoliko istinskih prijatelja. Onomad, dok sam šetao sa Rafetom ulicom Slobode, priđe nam drugarica Dijana. Sklon šali profesor iskoristi priliku.

„E, da vam ispričam ovaj vic. Na jednom brdu stoji fašista a na drugom antifašista a između njih u dolini je narod. I tako fašista sa brda urla koliko ga grlo nosi: „AntifašIstooo!“

Kako mu ne bi ostao dužan, sa drugog brda antifašista uzvraća: „Fašistooo!“
Iako obojica viču koliko ih grlo nosi, narod doline čuje samo eho njihovog dozivanja, istooo, istooo…!“

***
Numpadoše mi izbori u vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Bijelom Polju. Rade je bio trgovac u „Bati“ i aktivista Radikalne stranke. Na dan izbora bi građanima dijelio opanke kako bi glasali njegove. Lukavi Rade je to radio ovako. Lovio je seosko stanovništvo i odvodio ih pravo u dućan. Tu bi ih ljubazno dočekao i dao bi im desni opanak da probaju a onda bi otišao u magacin i spakovao bi im oba lijeva. Seljak sav srećan otrčao bi na glasačko mjesto i glasao. Ali kada bi došao kući vidio bi da su oba lijeva. Sjutradan bi ranom zorom krenuo u grad. Pravac kod Rada u „Batu.“ Čim bi ušao u dućan povikao bi:
„Rade, što me prevari? Ja sam glasao za radikale kako smo se dogovorili, a ti mi dao oba lijeva opanka. Kako te nije sramota?“

Rade bi se pravdao kako on nije znao da su oba lijeva, te kako su oni u fabrici pogriješili kada su mu poslali robu. Zamolio bi ih da dođu za koji dan kada dobije desne. U stvari, Rade je čekao rezultate izbora. Ako bi radikali dobili, mjenjao im je obuću i kompletirao par. Ukoliko bi izgubili, mjesecima bi ih zavaravao dok ne bi donijeli opanke i ljutito mu ih bacili na banak.

***
Za razliku od Radovog vakta, kada je Bijelo Polje imalo samo jednog Rada, danas ih ima na desetine. Princip je isti, samo su u pitanju nijanse. Danas umjesto opanaka daju novac, radna mjesta, naknade za majke, privilegije… Za razliku od Rada, ovi današnji uzimaju i kada dobiju. Rade je bio mala maca za ove današnje. Ovi prvo namire sebe, a narodu daju na kašičicu. Drže ga decenijama u dolini. Ne daju mu da ispravi kičmu i podigne glavu. I pozicija i opozicija rade isto. Oni se dovikuju sa brda, a narod ko narod. Njemu je sve isto. Zato narod i bira decenijama Isto. Jer do njih od ogromne vike ništa ne dopire osim eha. A kad je isto, čemu promjene. Na ove su se već navikli. Pitanje je, da li će građani Crne Gore ikada shvatiti da nije Isto. Kako može biti isto, oni puni kao brod a mi poput,miša u gvožđari.
***
Sjećam se događaja kada sam bio dečkić. Naime, radi se o dva nerazdvojna druga. Jednoga dana onaj koji je navodno bio iz ugledne čaršijske porodice ukrade biciklo. Naravno, milicija ga lahko pronađe i uhapsi. Ali da ne bi pukla bruka, nagovore njegovog druga da preuzme krivicu. Radilo se o obrazu dotičnih. I tako onaj koji je bio iz čestite radničke porodice ode u zatvor. Forma je zadovoljena. Vuk sit i ovce na broju.

I danas isto. Oni kradu li kradu, a mi u kolektivnom zatvoru. Neka mi samo neko kaže da nije isto. Lopovi i zločinci „ugledni“ građani, mi kolateralna šteta. Isto je isto.