Sinoć sanjah novosadskog kantautora Đorđa Balaševića. Nađe me u sred Sarajeva. Uđe u mali stančić bez kucanja i kao da se znamo sto godina zaturi muhabet. Sve ga interesuje. Između ostalog pita i da li sam dobio odgovor od Ustavnog suda na žalbu povodom sramne djelimično osuđujuće presude i jesam li krenuo u Strazbur. Šta mislim o njegovoj pjesmi Dno dna, sluša li se u Sarajevu i kakve su reakcije javnosti.
Objasnih mu da već četvrtu godinu čekam odgovor i Bog zna da li ću ga ikada i dočekati. Što se tiče pjesme, rekoh mu da slušam i da ću je slušati kako u Sarajevu, tako i u Podgorici, Bijelom Polju, Mostaru, Banjoj Luci, Rožaju, Skopju…
“Polahko druže, kad si došao imam i ja tebe što-šta pitati. Pjesma ti je izvanredna ali zašto samo pjevaš o političarima? Što malo ne drmnu i u one što ih drže na vlasti? Nisi ih smio razdvajati. Umiješ mnogo bolje od mene a ja ovo što pišem je silom prilika. Radi odbrane golog života. Ti si umjetnik. E da si malo udario i po čoporu onda bi ti balada bila kompletna. Ali u svakom slučaju dobra je i potpisujem svaku riječ.“
Ne bi mu milo što ovo ču od mene. Nije se nadao. Poče se pravdati kao malo dijete.
“Ne mogu ja Ibrahime sve ove globalne anomalije strpati u jednu pjesmu. Od mene ovoliko a daj i vi ostali malo šarnite. Ne mora se rimovati kao u mojim pjesmama ali i vi malo pogurajte. Svi po malo i možda nam krene na bolje. Jedna lasta ne čini proljeće ali ga najavi.“
Sabahski ezan sa obližnje džamije prekide ovaj razgovor. Probudih se kako bih ustao na molitvu, ali mi Đole pobježe. Ne može sevap i ćevap. Tako je to u životu.
***
Jedva sam dočekao da uz jutarnju kahvu ispričam san prijateljima. Očekivao sam da će mi neko protumačiti ono što sam usnio ali nas prekide bradonja za susjednim stolom pitanjem:
“Pusti šejtanske snove i Balaševića. Šta mislite o hapšenju Ahmedinedžada? Vele da se i on pridružio demonstrantima. Gotovi su. Režim će pasti.“
“Jesu li mu uhapsili i ovce,“ kroz smijeh upitah dotičnog. Zatečen ovim pitanjem ništa ne odgovori a smijeh se prolomi ‘Tunelom’.“
***
Razmišljam kako bih se dokopao jednog telefona marke “Lenovo.“ Provjereno ima sjajnu bateriju a ja ovaj moj Samsung punim po dva tri puta svaki dan. Dosadilo mi čovječe. Nema telefona kao što je “Lenovo“, ni prijatelja kao Rusa. Sve što im tražiš oni ti daju. Ima li iko da me upozna sa nekim Rusom. Ja sam ekspert za razbijanje države. Suđeno mi je 1994-te godine. Osuđen sam na dvije godine. Dakle, dokazani profesionalac sa diplomom (presudom). Kako da se povežem sa Rusima pa da i meni svane. Da sam ja organizovao državni udar režim ne bi imao šanse. Ovako sve diletanti. U pravu je moj prijatelj Balašević. Sve ti je to Dno dna.
***
Zagreb, Ankara, Beograd, Sjeverna Koreja, Rusija, Banja Luka, Kina, USA, Skopje, EU, Sarajevo, Podgorica, UN, međunarodno pravo, suverenitet država, nepovredivost granica, ljudska i magareća prava, demokratija, slobodni protok robe, ljudi i novca, prognanici, jeftina radna snaga, oligarhija, mafija… Đole li Đole.
***
Dobro si prošao druže Balaševiću. Samo su ti zabranili pjesmu. Ionako je mi slušamo i bez javnih emitera. Mogli su te i macom u glavu. Kao zmiju. A mogli su te i ra-ta-ta-taaa… Sreća što nisi nikoga punim imenom pomenuo. Vidio bi ti da si kojim slučajem rimovao nešto vezano za dan genocidne tvorevine u Bosni. I na kraju onako prijateljski. Nemoj da ti slučajno naumpadne da nešto otpjevaš po pitanju crnogorskih predsjedničkih izbora. Od tebe dosta. Ne bi loše bilo da se organizujemo i odemo posjetiti Ahmedinedžada i njegove ovce. Sigurno je rahatniji i relaksiraniji od nas dvojice. Bujrum. Samo da znaš. Bujrum ti je kao tri puta izvolte.
U vasoj prici , postovani Ibrahime, spomenuste i ljudska prava , mada je i sam naslov teksta nekako najprijemciviji ovom sto je kompletna Crna Gora od mene uradila -DNO DNA.
Pa sada , nakon najmanje cetiri godine intezivnog terora kakav cini mi se nije prijemnjen ni u holokaustu, hodam, ovako nagrdjena i dalje po ovom dunjaluku, sve vjerujuci da je onaj drugi , trajni ipak bolji ali i sa jednom Molbom onom ko nas odnekud posmatra- da mi razotkrije Istinu- ko je nalogdavac , koliko je placeno za ovaj zlocin i da li americka ambasada u Podgorici ima veze sa ovim zlocinom.
Ako nema-neka demantuje i neka pokrene istragu jer sve indicije ukazuju da je ovo ucinjeno zbog nekoga ili neceg u SAD.
Tvrdim da moje patnje i progon po Crnoj pocinju nakon studijskog boravaka i mog povratka iz SAD a -2004 godine.
Ono sto me nakon svog zla koje mi je ucinjeno drzi jos ovdje jeste i cinjenica da je neko ,,na tragu razotkrivanja zlocina. ,
Svim i svacim se sluze u ovom teroru, nemaju granica , morala, ljudskoti, nicega, Tako su mi blokirali u decembru jos, bankovnu karticu banke sa sjedistem u Pristini kako bi me primorli da otuptujem na Kosovo.
Zasto? to oni znaju
Molim ih da mi vrate ono sto su mi uzeli u vrijeme kada sma bila odsutna iz Podgorice…moju brojnu licnu dokumentaciju.
Pored svega i nakon svega vjerujem da ce se Istina saznati samo se plasim da ce za mnoge biti kobna.