Nebeske Knjige nam govore da je prvo ubistvo na zemlji bilo iz oholosti i zavisti. Brat je ubio brata. Tako je počelo i kako tada, tako i danas. Nema rata dok ne udari brat na brata.

Možete li zamisliti situaciju. Samo jedna porodica na Zemlji. Neograničeni prirodni resursi. Hrane u izobilju. Zemlje koliko hoćeš. Od istog oca i majke, iste nacije i vjere i brat ubija brata.

Za razliku od prvog, sva ostala ubistva imaju samo različite forme i povode a suštinski nemaju apsolutno nikakve razlike. Krenemo li dedukcijom istraživati razlog, u konačnici doći ćemo do zaključka da je kod svih ubica ključni „okidač“ bio i ostao zavist i oholost. Na ta dva možemo kalemiti i ostale faktore, ali oni su sudbonosni. Oni koji su skloni istinoljubivosti i pravdi imaju mogućnost kontrolisanja emocija i ega, dok oni skloni nepravdi uz već nabrojana dva okidača nemaju šanse. U pitanju je samo trenutak kad će ubiti. Dovoljno je samo da se kockice poslože i …

Pokušat ću, uz Gospodarevu pomoć, baciti malo svijetla na neprijateljstvo između Ibrahimovih sinova Ishaka i Ismaila. Na sukobe stare više hiljada godina. Na neprijateljstvo između Izraelćana i Arapa. Odmah ću skrenuti pažnju da se ovaj sukob ne može generalisati. I kod jednih i drugih ogromna većina ne podržava ove sukobe, ali su na marginama i njih niko ne sluša. I onda kao i danas sukob generiraju oni koji imaju upravljačku moć nad tim narodima. Nekada su sukobi inicirani sa strane a nekada izravno. U većini slučajeva su ginuli podanici i potlačeni. Rijetko kada oni koji su planirali i željeli sukob.

Istina bilo je i unutrašnjih sukoba. Uzmimo za primjer Jakubove sinove. Dovoljno je bilo da Jusuf a.s. usni san i od jedanaest, deset braće se okrene protiv njega, iako su svi bili pripadnici iste vjere i nacije. Šta više rođena braća. San je bio dovoljan razlog za njihovo neprijateljstvo.

Dakle, međureligiozni i nacionalni sukobi su novije prirode. Historija nas uči da je uvijek bilo više onih koji su na strani zla. Istinoljubivi i pravedni su uvijek bili u manjini. Zato je i jače duhovno od krvnog bratstva. Nebeske Knjige nam tako govore. Svakodnevni život potvrđuje ovu Istinu. Ljudi se okupljaju oko ljubavi i mržnje.

Jerusalim, grad mira i čudesa svih monoteističkih religija. Palestina, zemlja kojom su gazile hiljade Božijih izaslanika. Na svakom pedlju jerusalimske zemlje neki od Božijih poslanika je veličao i slavio Gospodara Svjetova i padao licem na zemlju pred Njegovom Veličanstvenošću. Grad tolerancije i ljubavi. Istina, 1948-me doliveno je ulje na vatru ali se nekako bitisalo sve do 2017. godine kada je nad Svetim gradom počinjen protivprirodni blud.

Silovanje zdravog razuma. Iz bludnih radnji samo se začinju i rađaju kopilad. Takav je Božiji Zakon i o njemu se ne može polemisati. U takvom slučaju imaš samo dva izbora. Od tebe zavisi kako ćeš nazvati dijete začeto i rođeno u protivprirodnom bludu i tačka.

Šta mislite, ne dao Bog, da neko nasilno uđe u vašu kuću i istjera vas u špajiz a on sa porodicom useli u vaš stan. Da morate decenijama živjeti u vlastitoj kući kao postanar a da bi ušli i izašli iz nužnog smještaja svaki put morate biti pretreseni do gole kože. Tu nije kraj vašem stradanju. Kao kulminacija nemorala i pravnog nasilja nad vama i vašom porodicom je promjena pločice na ulaznim vratima vašeg stana, kada nasilnik umjesto vašeg stavi njegovo ime i prezime. Okupator nema mjere i milosti. Ono što je opljačkao knjiži na svoje ime i vas tjera na ulicu, ali bez djece. U međuvremenu, djecu vam je ubio ili strpao u zindan. Da tragedija bude veća, nasilnik i okupator je vaš brat.

Najnoviji slučaj nasilja brata nad bratom je proglašavanje Jerusalima za glavni grad cionističke države. Uz pomoć izuzetno opasnog i brutalnog lika na čelu trenutno najmoćnije države. Zavist i oholost su generatori mržnje. Zato se i sklapaju protivprirodne bludne političke koalicije. Iz takvog „braka“ se rađaju „kopilad.“ Graditi sreću na bratovoj nesreći je ludost. Ma koje razloge navodili kao opravdanje i ovoga puta faktor je sekundarnog karaktera ali ono što je primarno i u što nema nikakve sumnje je zavist i oholost između braće. Kulturološka razlika je samo jedan u nizu faktora.

Nažalost i ovoga puta će ginuti potlačeni i nevini ljudi. Braća! Siguran sam da će rezultat ove „utakmice“ biti nepovoljan za one koji su sve ovo i zakuhali. Previše se zuluma i nepravde nanijelo Palestini. Ustvari, nepravda je učinjena svoj istinojubivoj i potlačenoj Ademovoj djeci i poslije Trampove avanture u Jerusalimu ništa više neće biti isto. Zato je izuzetno važno da ostanemo na putu istine i pravde. Uz potlačene. Budimo Habil ne Kabil.