Za vrijeme osmanskog carstva u Bosni je bio razvijen tarikat (derviški način života) i bilo je mnogo poznatih Šejhova. Ispričat ću ti hićaju vezanu za dva brata. Jedan se zvao Kaimi-baba a drugi Naimi-baba. Obojica su bili na daleko čuveni mudraci. Kaimi-baba je jedan dio života boravio u Zvorniku. Tu je umro i ukopan je na Kuli-gradu, gdje su mu kasnije podigli turbe.

Za razliku od brata, Naim-baba je bio nemirnog duha, volio je putovanja, izazove i tako jednoga dana osvanu u Budimu. Iako je tada u Budimu bitisalo oko 70% muslimana, niko mu ne ponudi konak i sahan čorbe da se odmori. Umoran i gladan naiđe na jednu grofovsku kuću i odluči da zakuca na ulaznu kapiju, pa šta mu Bog da. Poslije nekoliko dekika kapiju otvori mladić obučen u grofovsku odjeću i ljubazno upita neznanca šta želi.

„Ima li bujruma,“ upita Šejh.

Umjesto odgovora mladić uze Naim-babu pod ruku i uvede ga u kuću.

Ubrzo je posluga servirala večeru. U društvu Grofa i njegovog sina do kasno u noć su muhabetili o raznim temama. Izvanredan pripovjedač, mudrac i poznavalac filozovskih znanosti, Naim-baba je kupio srca slušalaca. Posebno je mlađi Grof bio oduševljen njegovim kazivanjima i filozofskim promišljanjima. Zamolio ga je da bude njegov gost i ako nema ništa protiv da ostane kod njih koliko mu je drago.

Naim-baba je prihvatio poziv momčeta ali mu je skrenuo pažnju da njega dugo mjesto ne drži i da on mora ići dalje:

„Ali ako me zaista prihvataš kao musafira i ako si zaista željan slušati moj nasihat ostat ću jedan vakat kod tebe.“

I tako Šejh kao musafir ostade kod Grofa. Poštivali su njegovu mudrost i znanje i pažljivo slušali njegove riječi.

Nemiran duh i želja za putovanjima bili su jači od rahatluka i tako jedno jutro Šejh saopšti domaćinima da mora ići. Iako im je bilo žao, znali su da ga ne mogu zustaviti. Grof je obilato nagradio Šejha a njegov sin je u znak zahvalnosti i velikog poštovanja ispratio dragog gosta do izvan zidina Budima. Na rastanku momče je srdačno zagrlilo Naim-babu i zaželjelo mu srećan put. Zamolio ga je da opet kada ga put nanese obavezno svrati kod njega. Naim-baba reče momčetu:

„Slušaj me dobro mladiću što ću ti sada reći. Ti ćeš uzeti Budim od Osmanlija i ti ćeš biti jedan od vladara Budima. Mađarski narod će te slaviti kao velikog vojskovođu i vladara.“

Na mladića su ove riječi ostavile snažan utisak. Vidio je da Šejh nije običan čovjek i često je razmišljao o njegovim riječima. Završio je Vojnu akademiju u Poljskoj. Vrlo brzo je napredovao u vojnoj hijerarhiji. Imenovan je za jednog od zapovjednika koji je trebao komandovati vojskom koja će udariti na Budim. Kada je ušao u Budim, uspostavio je novu vlast i odmah izdao naređenje potčinjenim da se raspitaju o Naim-babi. Za nekoliko dana dobio je informaciju da je Šejh preselio na bolji svijet i to baš u Budimu. Grof je naredio da se na njegovom mezaru sagradi turbe.

Od tada pa sve do dolaska Rusa 1945 godine mađarski narod je posjećivao to turbe kao svetinju. Čak je u određenim vremenskim periodima imalo i počasnu stražu mađarske vojske.

Ibrahime, ovo ti pričam iz razloga jer želim istaći kakvih je sve insana hodilo Bosnom.

Hvala ti od srca dobri Ramize.

***
„Ako se ikada budeš konsultovao sa svojim egom, postupi suprotno od onoga što ti kaže taj pokvarenjak.“ Dželaludin Rumi.
Gledajući aktuelnu političku situaciju u svijetu, ako bi se čovjek poveo za svojim egom, nikakva dobra ne bi vidio. Jemen, Mijanmar, Palestina, Sirija, Irak, Libija, Afganistan, Jerusalim… odnos prema prognanim, ISIL i ostale terorističke organizacije, oligarsi i plutokratija, imperijalizam, globalni svjetski poredak, mafijaši zvani tajkuni, korumpirani političari, potrošački mentalitet, dehumanizacija ljudskosti, važno je da je meni dobro…

Desetine hiljada poniženih i do gole kože opljačkanih ljudi svakodnevno umiru od gladi i izlječivih bolesti. Duša me boli za svakim nevinim stradalnikom. Sve zbog tamo njihovog komfora.
Ipak, postupit ću suprotno od onoga što me savjetuje moj pokvarenjak. Ima nade. Apsolutno sam siguran da i danas ima insana poput Naim-babe i mladića sa početka ovog kazivanja. Istina, na marginama društvenih zbivanja, ali su tu, oko nas. Svakodnevno ih srećemo ali smo mi krivi što ih ne umijemo prepoznati. Ispravi sebe i prepoznat ćeš ih, sigurno. Tako je bilo i tako će i ostati.