Karl Gustav Jung je nakon čitavog životnog vijeka provedenog u proučavanju hiljada ljudi, hiljada slučajeva oboljelih ljudi, psihološki osakaćenih, psihološki zbunjenih, rekao da nikada nije susreo duševno bolesnu osobu stariju od četrdesete godine čiji stvarni problem nije duhovne prirode. U životu postoji ritam, a nakon četrdesete godine života budi se nova dimenzija, duhovna. Ako se prema njoj ne možete ispravno postaviti, ako ne znate što trebate napraviti, razboljećete se, postaćete nemirni. Sveukupan ljudski razvoj predstavlja kontinuitet. Propustite li jedan korak, kontinuitet se prekida. U djetetu se razvija ego, a ako nikada ne nauči odbaciti ego, tada ne može voljeti, s nijednom osobom ne može se osjećati ugodno. Ego je neprestano u sukobu. Vi možete mirno sjediti, ali ego se neprestano bori, pokušava naći način na koji bi dominirao drugima, postao diktator, postao vladar svijeta.

To posvuda stvara probleme. U prijateljstvu, seksu, ljubavi, u društvu – vi ste posvuda u sukobu. U sukobu ste čak i s roditeljima koji su vam dali taj ego. Rijetko se kad događa da sin oprosti ocu, da žena oprosti majci. To je jako rijetka pojava.

Georgij Gurdijev je na zidu prostorije u kojoj se sastajao s ljudima imao napisanu rečenicu. Ta je rečenica glasila: “Ako se niste pomirili s ocem i majkom, tada otiđite. Ja vam ne mogu pomoći.“ Zbog čega? Zato što problemi počinju s njima i s njima ih se mora razriješiti. Zbog toga sve stare tradicije govore, volite svoje roditelje, poštujte ih što više, jer iz toga izrasta ego, to je tlo na kojemu raste. Razriješite te probleme, inače će vas posvuda proganjati.

Psihoanalitičari su došli do zaključka da se sav njihov rad svodi na to da vas vrate do problema koji su nastali između vas i vaših roditelja te da ih nekako pokušaju riješiti. Ako uspijete razriješiti sukob s roditeljima, mnogi drugi sukobi jednostavno će nestati, jer se temelje na tom istom, temeljnom sukobu.

Primjera radi, muškarac koji nije u dobrim odnosima s ocem nikada ne može biti u dobrim odnosima sa šefom na poslu, jer šef je očinski lik. Mali sukob s roditeljima uvijek se odražava u svim vašim odnosima. Ako niste u dobrim odnosima s majkom, ne možete biti u dobrim odnosima ni sa suprugom, jer ona predstavlja ženski rod. Ne možete biti u dobrim odnosima ni s jednom ženom, jer vaša je majka prva žena, ona je prvi model žene. Gdje god susretnete ženu, to je vaša majka, i suptilni odnos s majkom se nastavlja.
Ego se rađa u odnosu s ocem i majkom, i preko njih se trebate pozabaviti njime. Inače ćete i dalje sjeći grane i lišće stabla, ali korijen nećete ni dodirnuti. Ako ste riješili stvari s ocem i majkom, to znači da ste sazreli. Tada više nema ega. Tada razumijete da ste bili bespomoćni, da ste ovisili o drugima, da nijeste bili centar svijeta. Zapravo, bili ste sasvim ovisni i nijeste mogli preživjeti na drugi način. Kad to shvatite, ego malo-pomalo blijedi, a kad više nijeste u sukobu sa životom, kad se oslobodite i postanete prirodni, opuštate se. Lebdite. Tada svijet više nije ispunjen neprijateljima, nego je čitav svijet porodica, organska cjelina. Svijet nije protiv vas i možete teći sa strujom. Kad shvatite da je ego besmislica, da ne postoje temelji za njegovo postojanje, da je on tek dječji san pogrešno shvaćen zbog neznanja, tada se potpuno oslobađate ega.

Neki mi ljudi dolaze i pitaju me: „Kako se mogu zaljubiti? Postoji li način da se zaljubim?“ Kako se zaljubiti? Zanima ih način, metoda, tehnika.

Ne razumiju što traže. Zaljubljivanje je stanje u kojemu ne postoji način, metoda ili tehnika. Kad se zaljubite, više niste onaj koji kontroliše, nego se jednostavno predajete. Zbog toga jako razumni ljudi tvrde da je ljubav slijepa. Ljubav je jedino oko, jedini vid, ali oni tvrde da je ljubav slijepa, a ako se zaljubite pomisliće da ste poluđeli. Razumnoj osobi ljubav izgleda poput ludila, jer um vješto manipuliše. Umu se svaka situacija u kojoj izgubi kontrolu doima opasnom.

No, postoji svijet ljudskoga srca, postoji svijet ljudskoga postojanja i svijesti u kojem nijedna metoda nije moguća. Na materiju možemo primijeniti tehnologiju, ali na području svijesti tehnologija ne djeluje, kao ni kontrola. I samo nastojanje da nečim kontrolišete ili nešto napravite egoistična je.(izvor: sensaklub.hr)