Iako sam prije dvije godine u kolumni „Spomenik otetim na otetoj zemlji“ do u detalje najavio šta planiraju uraditi sa atraktivnom lokacijom Hadži hanuminog vakufa (Donji park) uzalud. Prvi pokušaj izgradnje planiranog tržnog centra prije nekoliko godina je propao. Razlog? Greška u koracima tajkunskog lobija (lokalne samouprave). Previdjeli su žestoku reakciju članova SUBNOR- koji su tijelima i živim zidom spriječili rušenje spomenika antifašistima NOR-a. Borci su tada sačuvali obraz Bjelopoljcima. Zato danas imamo dvije boračke organizacije.

***
Dojučerašnji beznačajni likovi zahvaljujući političkom angažmanu u Udruženoj zločinačkoj organizaciji preko noći su postali tajkuni a nedostatak kulture ophođenja sa novcem učinio ih je nezasitim bezdušnicima. Uvidjevši da stvari sa spomenikom neće ići lako, zločinačka hobotnica je krenula u drugom smjeru. Ne, nisu odustali od svoje nakane. Samo su promijenili taktiku. Umjesto na spomenik, odlučili su da udare na devastiranje (mezaristan) parka. Računali su da je vrijeme uništilo tragove i da neće naići na posmrtne ostatke. Povod da krenu u „uređivanje“ trga (čitaj: devastiranje mezarja (parka) bile su „Ratkovićeve večeri poezije.“

Dakle, probijanje poprečne ulice ispod parka i njeno popločavanje, iako je išlo srcem mezarja, prošlo je bez ikakvih reakcija onih koji su i po vjerskim i civilizacijskim zakonima i moralnim normama morali reagirati! Zahvaljujući korumpiranim vjerskim „vođama“, opština je bukvalno besplatno dobila parking za naplaćivanje i povezala ulicu Tomaša Žižića sa ul. Treći januar. Tom prilikom je veliki broj posmrtnih ostataka pomiješan sa zemljom bačen u korito Lima u Dubrakovu! Tako je uz blagoslov IZ uništena trećina mezarja i harem Hadži hanumine džamije. Osokoljeni nikakvom reakcijom građana, odmah su pristupili popločavanju platoa (mezarja) ispred spomenika prema ulici Slobode. Taj dio posla su odradili perfekcionistički brutalno. Samo su preko već postojećeg betona postavili ploče trećerazrednog kvaliteta jer se neko morao ugraditi u ovaj posao. I ovoga puta preko par stotina apsolutno netačenih (grob) kaburova. Radili su užurbano u dvije smjene kako bi završili glavni dio trga radi pomenutih večeri. Prva faza zatiranja pustog turskog i pripreme za izgradnju tržnog centra uspješno završena.

Od 03. do 05. septembra se nije ništa radilo. Ti dani su protekli u znaku osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića dobitnika laureata „Ratkovićevih večeri poezije.“

Od ranog jutra 06. septembra tajkunski lobi kidiše na devastiranje mezarja. Po ustaljenoj praksi, i ovoga puta bagerom kreću sa kopanjem kanala za postavljanje kanalizacionih cijevi. Već poslije nekoliko zahvata mašinovođa kašikom otkida glavu skeleta. Istog momenta gasi mašinu i odbija da nastavi radove. Nakon saznanja za ovaj događaj sjutradan zakazujem konferenciju za štampu i obavještavam javnost o pomenutom događaju. Koristim priliku da putem medija pozivam SDT da pokrene izviđaj i utvrdi ko je i na kakav način prodao ili otuđio vakuf (zadužbinu) i dao saglasnost da se ovako brutalno postupa sa posmrtnim ostatcima naših predaka. Istovremeno sam pokrenuo peticiju „Za zaštitu Hadži hanuminog vakufa i mezaristana.“

***
Ma koliko to čudno izgledalo, u Crnoj Gori se od 1945. godine nije mijenjala vlast. Samo se razlikuju po brutalnosti. Ovi su mnogo žešći i beskrupulozniji. Zato se režim više bavio instaliranjem svojih kadrova u organima IZ CG nego standardom građana. Zato nam se historija i ponavlja. I ovoga puta manipulatori i domaći izdajnici iz bošnjačkog korpusa, kao i oni iz četrdesetih i pedesetih, šezdesetih i sedamdeseetih godina prošlog vijeka kada su do temelja srušene dvije džamije i trinaest mezaristana, odrađuju glavni posao. Doduše, za razliku od nekadašnjih koji su to radili vlastitim rukama, ovi današnji to rade mnogo suptilnije, demokratski, laži upakuju u celofan NATO i EU integracija i vuk (režim) sit i ovce (glasači) na broju.

Kao materijalne dokaze za iznesene tvrdnje, predlažem eventualnim čitaocima da pogledaju portal Medžlisa Islamske Zajednice Bijelo polje. Posebno obratite pažnju na izjavu hodže koja se odnosi na MASOVNU GROBNICU, APEL ZA DOSTOJANSTVO I SAOPŠTENJE ZA JAVNOST. Ovom prilikom ja neću to komentarisati. Sami su sve o sebi dovoljno kazali i nema nikakve potrebe.

***
Da se može drugačije, pokazao sam vlastitim primjerom. Još daleke 1985 godine pokušali su da nam otuđe groblje u Ćukovcu. Kako bi zaplašili odbor i džematlije, pustili su „muhu“ da milicija treba da gradi zgradu za svoje potrebe. Iako je OIZ i grupa „uglednih“ građana bila „za“ hadži. Haf. Ef. Jusuf Karaman i moja malenkost bili smo protiv. Groblje je sačuvano.

Nakon izlaska iz zatvora poslije po zlu čuvene policijske akcije „Lim“ 1995 godine zatekao sam OIZ zaista u žalosnom stanju. Ponovo je refrešovana „muha“ o izgradnji zgrade za stanovanje ovoga puta za potrebe policije. Iako sam zaista bio u izuzetno teškom zdrastvenom stanju sa izuzetno jakim bolovima u očima i vidom kojim sam mogao razaznati samo svjetlost i siluete, ustao sam da branim mezaristan. Bez ikakve pripreme i logistike, u Ime Veličanstvenog Gospodara, poslije džume namaza počeo sam se obraćati džematlijama i tražiti smjenu gradskog odbora. Sjećam se da poslije prvog obraćanja gotovo nisam linčovan. Ali upornost iz petka u petak dala je rezultat. Izborio sam smjenu odbora. Zamolio sam Huzeira-Hula Gušmirovića da prihvati ulogu predsjednika. Zahvaljujući Hulovim poznanstvima i vezama već 1996-te godine pokrenuli smo akciju rasčišćavanja mazarja. Trebalo je ukloniti stoljetne topole i godinama izraslo šipražje. Krajem aprila 1997-te završili smo radove i sačuvali mezarje. Dok smo radili ćukovačko mezarje, u hodu smo uspjeli očistiti i betonskim stubovima i žicom kompletno ograditi deceenijama zapušteno Gornje groblje u Lješnici. Iste godine odlazim i na hadž.

***
Gubitkom najvećeg životnog oslonca rahmetli oca Avda, poginuo ispred vlastite kuće na trotoaru dok se vraćao sa teravije pokosio ga pijani i obijesni mladić, 2002 godine odlazim sa porodicom za Sarajevo. Odmah nakon mog odlaska DPSDP koalicija preko Bošnjaka po direktivi SDP-a instaliranih u IZ BP pokreću akciju za izgradnju Gradske gasulhane na ćukovačkom mezarju. Među prvim donatorima pojvljuju se ratni zločinci koji su hapsili članove SDA. I radi partijskog interesa i glasova bagerom udaraju na kosti rahmetlija upravo oni koji su po svaku cijenu morali sačuvati mezarje. I ovoga puta interesne grupacije bliske ANB-u pod plaštom vjere zarad vlastitog komfora odrađuju najprljavije poslove za režim.

***
I dok u Bosni i Hercegovini ekipe stručnjaka rade na prikupljanju kostiju iz više masovnih grobnica kako bi sastavili skelet radi ukopavanja u vlastiti mezar, „naše“ hodže isključivo radi vlastitog interesa i bez ikakve prisile iz pojedinačnih grobova kopaju u masovne grobnice. Zato su oni „dobri i kooperativni“ a ja nisam. Skakavci, tako bi rekla rahmetli tetka Vava.