Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je proslijedio Sindikatu odbrane i Vojske Crne Gore (SOVCG) obraćanje njemu ministra odbrane u Vladi Crne Gore Predraga Boškovića, u kome se obrazlaže zbog čega neće biti produžen ugovor sa većom grupom vojnika po ugovoru, zbog čega je SOVCG protestovao i tražio od predsjednika Vujanovića da interveniše.

Predsjednik SOVCG Nenad Čobeljić se, nakon ovoga, ponovo obratio predsjedniku Vujanoviću, navodeći da je ministar odbrane “svjesno i smišljeno zaobišao suštinske odgovore i činjenice”.

Objavljujemo Čobeljićevo obraćanje u cjelini, kao i facsimile ministrovog obraćanja predsjedniku Crne Gore.

Poštovani predsjedniče Vujanoviću,

Prije svega Vam se, u ime Sindikata odbrane i Vojske Crne Gore i lično, zahvaljujem na brzoj i profesionalnoj reakciji na naš zahtjev da se ispitaju činjenice i preduzmu mjere u slučaju prestanka profesionalne vojne službe za trideset vojnika po ugovoru.
Primili smo Vaš akt i u prilogu odgovor koji Vam je dostavio Ministar odbrane.

U SOVCG cijenimo da je ministar Bošković svjesno i smišljeno zaobišao suštinske odgovore i činjenice, što nije smio da uradi, bar ne prema Predsjedniku Crne Gore i Predsjedniku Savjeta za odbranu i bezbjednost. Isti nije dostavio ni jedan akt ili dokaz uz odgovore koje je dao. Ovo su dodatni dokazi da se radi o samovolji i zloupotrebi pozicije ministra odbrane.

Naše viđenje ministrove ”informacije”:
U drugom pasusu ministar citira član 3 stav 1 Zakona o Vojsci i zaključuje da ”Ovakva zakonska definicija podrazumijeva da lica u službi u Vojsci, uključujući i vojnike po ugovoru, moraju zadovoljavati visoke standarde u pogledu obučenosti i spremnosti za izvršavanje složenih i zahtjevnih zadataka.”
– Ministar pri tome ignoriše činjenicu da vojnici kojima, po njegovoj odluci, prestaje profesionalna vojna služba upravo ispunjavaju ”visoke standarde u pogledu obučenosti i spremnosti za izvršavanje složenih i zahtjevnih zadataka” što potvrđuju ocjene osposobljenosti i predlozi od strane njihovih pretpostavljenih starješina i svih nivoa komandovanja da se sa njima potpišu novi ugovori za službu u vojsci u naredne tri godine.

U trećem pasusu ministar navodi ”Ministarstvo odbrane je dalo imperativ na podizanju nivoa kvaliteta cjelokupnog kadra, pa i vojnika po ugovoru, kako bi se obezbijedio profesionalizam najvećeg nivoa, odnosno prohodnost u karijeri samo najboljima”.
– Ovaj ”profesionalizam najvećeg nivoa” valjda treba da je mjerljiv a ne proizvoljan od strane vidovnjaka iz ministarstva odbrane. Konkretan primjer: komandir planinske čete je prije par dana vanredno unaprijeđen u čin kapetana ali vojniku po ugovoru kojeg je on više puta nagrađivao i za kojeg je tražio potpisivanje novopg ugovora za službu u Vojsci, vidovnjaci iz MO neće produžiti ugovor. Vidovnjaci ne vjeruju ni ocjenama i stavovima vanredno unaprijeđenog oficira Vojske. Ovo nije usamljen slučaj da se otpuštaju vojnici koji su više puta nagrađivani i pohvaljivani a zadržavaju oni koji su disciplinski sankcionisani.

U četvrtom pasusu se navodi da ”ministar odbrane odlučuje, između ostalog, o prijemu u službu i prestanku službe u VCG”. Takođe se navodi ”a naredni ugovor se zaključuje na period od tri godine, ako to potrebe Vojske zahtijevaju”.
– Ministar po pitanju ljudskih resursa u Vojsci odlučuje o svemu. To je, na žalost, tačno, ali nigdje u zakonu ne piše da to može da radi proizvoljno, vidovnjačkim i tajnim metodama i kriterijumima, ignorišući zakonom i drugim aktima propisane kriterijume i lica koja jedino imaju nadležnost za ocjenjivanje.
– ”Potrebe Vojske” ne podrazumijeva ministrove potrebe. To podrazumijeva da je konkretno radno-formacijsko mjesto prema Formaciji Vojske popunjeno odnosno nepopunjeno. Samo je ministar Bošković mogao da zaključi da u ovom trenutku ”potrebe Vojske zahtijevaju” da se otpusti 30 osposobljenih vojnika, a da u istom trenutku Načelnik Generalštaba, komandanti i komandiri smatraju da Vojska ima potrebu za tih 30 vojnika. Tu je i konkurs za prijem dodatnih 54 vojnika po ugovoru.

U petom pasusu ministar navodi da prva godina službe u Vojsci ‘‘predstavlja vid probnog rada koji ima za cilj sagledavanja svih svojstava i osobina tih lica i izbor najkvalitetnijih vojnika po ugovoru za zaključivanje narednih ugovora i koji će na osnovu tog dužeg perioda provjeravanja biti najkvalitetnija baza za regrutovanje podoficirskog ili oficirskog kadra”.
– Po pravilu ovaj ”probni rad” ne ocjenjuje Ministarstvo odbrane već nadležne starješine u Vojsci. U slučaju ovih trideset vojnika ministar Bošković je ”ocijenio” njihov probni rad ignorišući sistem komandovanja.

U šestom pasusu ministar navodi ”riječ je o 22 vojnika po ugovoru” kojim je pokrenut postupak za prestanak službe. Dalje navodi ‘‘pokretanje postupka za prestanak službe u Vojsci ovim licima prethodila je detaljna analiza potreba, na osnovu čega je Ministarstvo odbrane zaključilo da potrebe službe, odnosno Vojske, ne zahtijevaju da se tim licima zaključi novi ugovor o službi u Vojsci na period od tri godine”.
– Gdje se izgubilo osam vojnika ministar nije objasnio Predsjedniku Države, ostavio Vas je u neznanju, i nas sa vama, da nagađamo. Otkud se sada ponovo pojavila ”potreba službe odnosno Vojske” za njih osam? Po kojim vidovnjačkim kriterijumima je baš tih osam odabrano? Nagađajmo predsjedniče Vujanoviću, građani i građanke Crne Gore.
– Ova ”detaljna analiza potreba” bi trebala da bude u pisanoj formi. Vjerovatno sadrži objašnjenje potrebe da se iz vojske otpusti 30 vojnika po ugovoru (sada 22), da se otpuste osposobljeni vojnici koji treba da u septembru učestvuju na vježbi koja se ocjenjuje po NATO standardima.

U osmom pasusu ministar zaključuje ”Što se tiče posledica prestanka službe ovim vojnicima po ugovoru, osim po njih same, procijenili smo da to neće imati uticaj na sistem komandovanja, odnosno na MO i VCG, a time i Crnu Goru.”.
– Ovo samo može da zaključi ministar Bošković, da ”gubici” u živoj sili ne utiču na sistem komandovanja, MO i VCG. Ovo je samo pokazatelj kakav odnos ministar ima prema pripadnicima Vojske, njihovim životima, njihovim porodicama, koliko ih smatra vrijednim. Da poštuje Vojsku i sistemu komandovanja nebi sigurno to napisao. Sigurno je ova ”procjena” u pisanom obliku pa ćemo, nadamo se, vidjeti šta sadrži i ko je sve učestvovao u procjenjivanju. Siguran sam da su učestvovala većinom lica koja nisu ni odslužila vojni rok.

U devetom pasusu ministar navodi ”S obzirom da su ispunjeni Zakonom o VCG propisani uslovi za prestanak službe u Vojsci, ne može se govoriti ni o šteti u moralnom i materijalnom smislu, već o planiranom procesu priliva i odliva kadra, u skladu sa strateškim dokumentima.”
– Ne vidi ministar štete u moralnom i materijalnom smislu ne zato što ne postoje i što su male, već zato što ih je on prouzrokovao. Za njega nije materijalna štete finansijsko ulaganje u 30 (22) vojnika 12 mjeseci, uloženi rad i trud njihovih pretpostavljenih a onda se odrekneš tih osposobljenih i kvalitetnih mladih momaka i djevojaka. Za njega nije moralna šteta to što su komandanti i komandiri bez odgovora pred otpuštenim vojnicima, niti to što su po njegovim vidovnjačkim kriterijumima otpušteni bolje osposobljeni a zadržani lošije osposobljeni vojnici, itd, itd.
– Štete koje će Država platiti po osnovu nepridržavanja zakonom predviđene procedure u postupku prestanka profesionalne vojne službe pomenutim vojnicima ne brinu ministra Boškovića jer ih ne plaća iz svog džepa.

Poštovani predsjedniče Vujanoviću, očigledno je da ministar Bošković u svojoj ”informaciji” nije naveo ni jedan jasan razlog odluke da se vojnicima prekine profesionalna vojna služba već naprotiv pokazao da objektivni razlozi za to ne postoje.
Zbog toga, insistiramo da hitno sazovete sjednicu Savjeta za odbranu i bezbjednost na kojoj bi se razmotrile štete nanešene navedenim postupanjem ministra Boškovića i preduzele adekvatne i hitne mjere radi sanacije istih, takođe da se omogući da ovi vojnici nastave sa službom u Vojsci u skladu sa predlozima njihovih pretpostavljenih starješina.

S poštovanjem,

Predsjednik SOVCG
Nenad Čobeljić