Enver Kazaz, Ivana Bodrožić, Vladimir Arsenijević, Balša Brković i Borka Pavićević predstavili su danas u Sarajevu Deklaraciju o zajedničkom jeziku.

Oni tvrde da je jezik jedinstven i standardiziran, a da su samo prisutne četiri njegove varijante.

Više od 200 stručnjaka i javnih osoba iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore potpisalo je Deklaraciju o zajedničkom jeziku, koja je rezultat serije konferencija projekta ”Jezici i nacionalizmi”.

Cilj je da se podigne svijest i aktivno utječe na postojeće nacionalističke jezične prakse u sve četiri države.

Ivana Simić Bodrožić, književnica iz Hrvatske, kazala je da ako se međusobno razumijemo da to znači da se radi o jednoj lingivističkoj osnovici i da niko od njih nikome ne želi uskratiti, zabraniti jezik.

“Mi samo upozoravamo na raznolikost za koju mi stmatramo da je bogatstvo. Ne želimo narode čistiti od nečega. Jezici se vrlo često ne podudaraju s narodima, što je primjer sa Njemačkom, Austrijom. U Austriji govore njemački jezik što ne čini Austrijance manje Austrijancima. Svi znamo šta se dogodilo nakon rata, a meni se na neki način čini da se jezik kojim smo govorili raspao, Bili smo prisiljeni paziti da budemo čisti. Ja sam u svom prvom romanu pisala o odrastanju za vrijeme rata i tu sam pisala o mojoj baki koja je Hrvatica ali je cijeli život govorila ekavicom i ja kad mislim o njoj, ne mogu razmišljati drugačije nego na ekavici. Jako sam se loše osjećala kad mi je došao lektor i ispravljao to. To čišćenje jezika direktno utječe na strukturu naših misaonih svjetova i to treba ponavljati svih nas koji želimo autentičnost i širinu”, navela je Boždrović.

Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.

Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost, prenose sarajevski mediji.

Korišćenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.

Insistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih ”prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.

Deklaraciju o zajedničkom jeziku koja je rezultat dvogodišnjeg rada beogradskog Udruženja Krokodil, Udruge Kurs iz Splita, podgoričkog Centra za gradjansko obrazovanje (CGO) i PEN centra BiH iz Sarajeva, on-lajn je potpisalo oko dvije hiljade osoba od kako je sinoć objavljena na internetu, rečeno je danas na zvaničnom predstavljanju dokumenta u Sarajevu.