Povodom 15. oktobra, Međunarodnog dana bijelog štapa, Savez slijepih Crne Gore se javnosti obratio saopštenjem u kome je ukazao na neke od najaktuelnijih problema koji prate osobe oštećenog vida danas u Crnoj Gori.

“- Izrazito je prisutna nepristupačnost fizičkog okruženja za osobe oštećenog vida u današnjoj Crnoj Gori, jer postoji svega dvadesetak ozvučenih raskrsnica na teritoriji svih opština i Glavnog grada – Podgorice. Saobraćajna nekultura, nepropisno parkirani automobili, a pritom evidentna inertnost saobraćajne policije da preduzima zakonske mjere i kažnjava učesnike u saobraćaju koji krše pravila, znatno otežava samostalno kretanje ovih osoba, su veoma izraženi u svim crnogorskim opštinama. Ne postoje reljefne, taktilne staze i natpisi na brajevom pismu na ulicama, trotoarima, u javnim ustanovama i zgradama velikih unutrašnjih površina poput aerodromskih zgrada, tržnih centara i sl, koje bi olakšale samostalno kretanje osoba oštećenog vida. Rijetki su primjeri taktilnih traka vodilja unutar crnogorskih institucija i one danas postoje na svega nekoliko mjesta u zemlji.
– Inkluzivno obrazovanje je još uvijek daleko od zadovoljavajućeg nivoa razvoja, a škole uglavnom nijesu opremljene osnovnim učilima za ravnopravno sticanje znanja i ove djece.
– Zapošljavanje je i dalje na čelu liste ključnih problema, a još uvijek nije riješeno pitanje „ne/prelivanja“ i ponovnog vraćanja sredstava u državni budžet, i to milionskih sredstava, koja su inače namijenjena osobama s invaliditetom, njihovoj pripremi i obukama za rad i zapošljavanje.
– Ne postoji Zakon o finansiranju organizacija osoba s invaliditetom i nema sistemskog finansiranja ovih organizacija, JER NIJESU prepoznate kao organizacije od posebnog društvenog značaja.
– Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, te ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, za osobe s potpunim oštećenjem vida, je jedan od najaktuelnijih problema sa kojim se bore i Savez i same osobe oštećenog vida. U cilju poštovanja pomenutog zakona, inicirali smo više postupaka protiv Ministarstva rada i mjesnih centara za socijalni rad, koji vrše direktnu diskriminaciju i ne priznaju pravo na ličnu invalidninu osobama potpuno oštećenog vida
– Oblast pristupačnosti informacija osobama oštećenog vida, je polje kojeg treba unaprijeđivati i nešto što zahtijeva kontinuiran rad u cilju objavljivanja informacija u dostupnim formatima (audio-forma, Brajeve oznake, uvećana slova za osobe djelimično oštećenog vida i sl.). U ovoj oblasti su trenutno aktuelni Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o ljekovima, gdje nastojimo da propisani proizvodi i lijekovi budu obilježeni Brajevim pismom, čime će biti pružena dostupna informacija korisnicima oštećenog vida u pristupačnom obliku…”