Kao običan građanin koji nije član neke partije, opoziciono opredijeljen, pozivam lidere opozicije ili njihove predstavnike, da se dana 09.03.2016.godine (srijeda) sastanu i razgovaraju o osnovama zajedničkog djelovanja i nenapadanju.
Predlažem da se sastanak održi na „neutralnom terenu“ (PR Centar u Podgorici ili slično mjesto), počev u 17h. Troškove bi snosili vi, solidarno, jer ja nemam novca za zakup prostora.
Na sastanak pozivam po dva predstavnika: DF-a, DEMOS-a, DEMOKRATA, URA, SNP-a, SDP-a, te jednog predstavnika BDZ-a.
Poziv ću vam uputiti na stranačke adrese, i javno, preko svog bloga, na portalu PCNEN (pseudonim Zipp).
Sastanak bi bio zatvoren za javnost.
Kao inicijator sastanka održao bih kratku uvodnu riječ, predložio teme za razgovor, eventualno i medijatora. Zbog porodičnih obaveza prema djetetu, vjerovatno bih mogao prisustvaovao samo uvodnom dijelu. Dalje vam, nadam se, i ne bih bio potreban. Potrebno je samo da se vi najzad sastanete i razgovarate, bez uslovljavanja, makar do dogovora i ne došlo.
Ponavljam: jedini cilj razgovora je da on počne, bez uslovljavanja. Zato imam „drskosti“ da vas kao građanin pozovem na njega. Ovo radim da bih vam olakšao stvar, kako bi se izbjegla makar ona pitanja tipa: „ko je koga prvi pozvao“ i slična.
Vaš odgovor očekujem do 07.03.2016. godine (ponedjeljak), najdalje do 15 časova.
U slučaju da poziv odbije više od jedne pozvane strane, sastanak ne bi bio održan.
Ako nećete da sjednete zajedno za sto i razgovarate, naći ćete sijaset razloga za odbijanje, tipa: ko sam ja da vas pozivam,da je poziv neozbiljan, zato jer nije precizno utvrđen dnevni red, te zbog vjerovatnih proceduralnih i formalnih manjkavosti poziva.
Ako bi se pozvani odazvali pozivu, zajedno sjeli i razgovarali, siguran sam da bi svi ti eventualni problemi bili lako rješevi.
Sa poštovanjem,
Omer Šarkić
Do predviđenog roka, 07.03.2016. u 15 sati, dobio sam odgovor tri partije: BDZ, SNP i URA.
Navedene partije su prihvatile poziv za učešće na sastanku bez uslovljavanja.
Od DF-a, DEMOS-a, Demokrata, i SDP-a nijesam dobio nikakav odgovor: niti da prihvataju, niti da ne žele učestvovati na sastanku. Od navedenih partija nijesam čak dobio ni potvrdu da su primili mail, iako sam to tražio.
Zvanični mail DF-a nije bio u funkciji, te sam Poziv ponio lično(i ovjerio kopiju).
Kako nijesu ispunjeni uslovi, sastanak se neće održati.
Ovo su neposrne činjenice a na građinima je, pogotovu onim opoziciono opredjeljenim da donesu sopstveni zaključak.
A sad o ličnom utisku:
Kada sam pokrenuo inicijativu za sastanak opozicije nijesam se nadao uspjehu iste. Ipak sam je pokrenuo da bih vidio njihovo reagovanje, potajno se nadajući pozitivnom ishodu.
Bio sam skoro ubijeđen da će Poziv na sastanak opozicije prihvatiti BDZ i Demokrate, a da će je odbiti SNP, SDP, DEMOS, URA. DF-u sam davao šanse pola-pola.
Dakle, prijatno me je iznenadio SNP, neprijatno Demokrate.
Mail poslat DF-u(na njihovu službenu adresu) mi se vraćao tri put. Onda sam doznao da im mail na službenoj stranici nije u funkciji(!) te sam poziv odnio lično i ovjerio kopiju.
Zanimljivo mi je da DEMOS nije odgovorio, što znači da nije prihvatio Poziv na sastanak opozicije, a Lekić je dan, odnosno dva dana nakon mog Poziva u Beranama izjavio:
Lekić: Potreban sporazum jedinstvene opozicije (Izvor “Vijesti”)
“Potreban je sporazum svih opozicionih partija o međusobnom nenapadanju. Kolegijalni razgovor između partija opozicije o izbornoj materiji od mogućnost kontrolisanja izbora preko mogućnosti bojkoti sve do analize u varijanti izlaženja u najoptimalnijem modelu bilo to zajedno, dvije kolone, tri kolone, pojedinačno” – upravo ono što sam inicirao u Pozivu.
Ovo je bila zanimljiva politička provokacija Građanina.
Elementarna ljudska pristojnost je nalagala da se Građaninu odgovori na poziv.
Elementarna politička kultura je, takođe, nalagala da se Građaninu odgovori na poziv.
Ova politička provokacija Građanina Omera Šarkića, alijas blogera Zipp-a sadrži dvije bitne poruke, od kojih se jedna tiče političkih partija, a druga građana:
Poruka političkim partijama je da ne uobražavaju da su neki bogomdani entiteti, već političke organizacije koje treba da politički artikulišu interese onih od kojih traže glasove na izborima i u ime kojih žele da upravljaju javnim poslovima.
Poruka građanima je da budu proaktivni u odnosu na partije, a ne amorfna glasačka gomila koja se povodi za pojem stranačkih ‘pjevača’ i ‘gudača’.