Više od 900 novih planiranih hidroenergetskih projekata prijete da zauvijek promijene prirodu Balkana, čiji su nezaobilazni dio upravo njene prekrasne očuvane rijeke. Značajan dio tih projekata financira se evropskim javnim novcem ili, pak, od stranefirmi sa sjedištem u EU.

“Ako se realizuju svi planovi do 2024. godine, regija će imati višak proizvodnje od 56 posto, koji se realno teško može izvoziti”, kaže za portal H-alter Pippa Gallop iz Bankwatcha.

“U Bosni i Hercegovini je među najproblematičnijima HE Medna Sana u izgradnji na rijeci Sani, iako je to područje u prostornom planu predviđeno kao park prirode. Za male hidroelektrane u Nacionalnom parku Sutjeska su ekološke dozvole poništene, ali je Sutjeska još uvijek u opasnosti dok se ne ukine koncesija. Skadarsko jezero je još uvijek u opasnosti zbog planirane izgradnje četiri hidroelektrane na Morači u Crnoj Gori, a druga velika HE koja se tamo planira – Komarnica – je u području predloženom kao dio Smaragdne mreže. U Albaniji je planirano do čak 45 hidroelektrane u Nacionalnim arku Shebenik-Jabllanica, dok je već u izradnji HE Lengarica u Nacionalnim parku Hotovë-Dangëllisë, uz podršku Green for Growth Fund koji su financirale europske javne banke poput EIB i EBRD. Još jedan problem je taj što dosta ovih područja nisu zakonski zaštićeni, kao što je na primjer slučaj s rijekom Vjosa u Albaniji, iako je jedna od posljednjih prirodnih rijeka u Europi”, kaže Gallop.