Putešestvije, treći dan… Lihtenštajn na brzaka

by | okt 6, 2015 | Blog | 0 comments

IMG_9557mNije trebalo mnogo inventivnosti pa videti da nam sušenje veša neće nikako ići u ovoj vlažnoj jarugi gde smo parkirani. Zato se spakovasmo i ostavismo drugima da uživaju u prelepom danu koji se gradio na temeljima sunčanog jutra. Mokru garderobu potrpasmo u kese, dopunismo rezerve vode kod starice preko puta čije kuće smo se parkirali, a ona ne odbi ponudu da joj platimo za tih par desetina litara, a čemu smo se nadali pošto kod nas nije takav običaj. Ovde ništa nema džabe.

Doručak i gas. Do Lihtenštajna ima oko dve stotine kilometara. Prolazismo kroz najfantastičnije predele što ih Alpi mogu dati. Visoki vrhovi i duboki klanci, kroz koje teku sijere vode zakićene planinskim selima i crkvenim tornjevima se prostirahu na sve strane. U jednom trenutku odlučismo da onu garderobu privežemo za spoljni deo kampera jer sunce i  vetar koji se tada zaigraše su najveći neprijatelji vlage u tekstilu. A nama su bili neophodni takvi saveznici. Obilje biciklističke infrastrukture, kojom su se kretali brojni biciklisti, i skijališta, koja su se prostirala na sve strane su pokazivala kako bi to u nekim snovima možda moglo da bude i u našem kraju, ali će za takvo nešto, kako sada stoje stvari, za nas biti prekasno. Nije nam promaklo da prokomentarišemo kako je ovde sve lepo, čisto i uređeno, te da bi se to kod nas moglo srediti preko noći. Samo kada bi mi bili neki drugi, a noć ne bi trajala toliko dugo.

Iza brda ponovo oblaci. Na ulasku u Lihtenštajn nas uhvati nevreme. Sreća da smo one dobro osušene stvari uneli u utrobu vozila tako da više nismo brinuli o njima. Ova malecka i vrlo pedantna država se prostire na jedva nekoliko gradića prepunih fabrikama i njivama kukuruza. U centru Vaduza prelepa crkva, trg, nekoliko prodavnica, kafana i više ništa. Samo su uredno poređani policajci na svakih nekoliko desetina metara pozdravljali neku vrlo važnu delegaciju u crnim limuzinama predvođenu skvadronom motociklista i svim onim što obične ljude pretvara u delegaciju. Lihtenštajnskom policajcu kiša uopšte ne smeta, on prinosi ispruženu šaku slepoočnici dok se niz lakat sliva kiša. Napustismo i ovo mesto pod kijametom i popodnevnom dosadom malih mesta. Propade nam plan o pedalanju po okolini, a imalo bi kuda i šta da se vidi.

a7335db9c6e5d74d13e8f6c0ff9dee45badf7daf987068e9d20be550e7ce3064Preko Švajcarske se uputismo ka mestašcetu Hard, na obali Bodenskog jezera. Razlike među ovim zemljama nema, jedino nas o tome obavesti granični prelaz između Švajcarske i Austrije kroz koji prođosmo bez zaustavljanja. Hard je jedno prijatno mestašce, zaogrnuto brojnim marinama u kojima spavahu brojne jedrilice pokrivene da ne bi kisnule. Nađosmo mesto za parking na rubu neke šume na obali jezera. Vreme se iznenada popravi i naša nada da ćemo sutradan odvesti turu oko njega od nekih 170-180 kilometara, poče da raste uprkos nepovoljnoj prognozi vremena. Kako kiša minu mnogi meštani dovedoše pse, jer je ovo  mesto izgleda podesno za njihovu šetnju. Pedantni Austrijanci odmah poslaše vozila sa velikim četkama da se neki nedisciplinovani list, ako je napustio šumu i pao na kolovoz, nauči redu.

Prošetasmo obalom jezera da prikupimo još neku informaciju i uživamo u ranojesenjem sutonu. Naiđosmo i na neku vrstu kampa, gde su se ložile vatre i pripremalo  za sutrašnji viteški turnir. Imaćemo čime da se zabavimo kada se vratimo sa sutrašnje ture.

Odosmo rano u krevet, da budemo spremni ako vereme dozvoli.

0 Comments

Submit a Comment